Broj: Gž R-631/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., T. 12, OIB: 33331191603, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. društvu Č., M., Ž. Š. u Z., protiv tuženika Doma zdravlja Z. - C., Z., R. 9, OIB: 00053084642, zastupanog po punomoćnici J. Č. Ž., odvjetnici u O. društvu K. & P. u Z., radi utvrđenja radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 20 Pr-2897/16-39 od 10. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

1. Uvažava se žalba tužitelja, pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 20 Pr-2897/16-39 od 10. svibnja 2017. i sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

„I. Utvrđuje se da tužitelju D. V., OIB: 33331191603, s danom 8. lipnja 2015. nije prestao Ugovor o radu sa tuženikom Dom zdravlja Z.-C., Z., OIB:00053084642, od 3. ožujka 2010.

II. Utvrđuje se da je tužitelj D. V., OIB:33331191603, u radnom odnosu kod tuženika Dom zdravlja Z.-C., Z., OIB:00053084642, na neodređeno vrijeme.

III. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Z.-C., Z., OIB:00053084642, da tužitelja D. V., OIB: 33331191603 vrati na posao i da mu prizna sva prava iz Ugovora o radu od 3. ožujka 2010., a počevši od 8. lipnja 2015., te da ga rasporedi na radno mjesto diplomiranog pravnika odnosno na druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i zvanju, a kako je dogovoreno Ugovorom o radu od 3. ožujka 2010., sve u roku od 8 dana.“

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kuna, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi kako je to pobliže navedeno pod točkom 1. izreke ove drugostupanjske presude, te je tužitelj obvezan na ime troškova ovog postupka isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači odnosno ukine, a tužitelju obistini trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, uvidom u ugovor koji je zaključen dana 3. ožujka 2010. između stranaka, a u kojem se u članku 9. navodi kako će se radnik (tužitelj) rasporediti na druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i zvanju u slučaju da po isteku mandata ne bude ponovno izabran i imenovan na mjesto zamjenika ravnatelja ili u slučaju razrješenja prije isteka mandata, te u članku 10. da pored prava i dužnosti utvrđenih tim ugovorom ugovorne strane imaju i druga prava i dužnosti utvrđene Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom, Statutom i Pravilnikom o radu Doma zdravlja, koji se primjenjuju na sve međusobne odnose koji nisu regulirani samim ugovorom o radu, za zaključiti je kako isti pored menadžerskog ugovora, kako to cijeni sud prvog stupnja, ima značaj i ugovora o radu zaključenog temeljem Zakona o radu.

Utoliko, nakon što je tužitelju prestao mandat zamjenika ravnatelja, i nadalje su ostale na snazi odredbe tog Ugovora u dijelu koje imaju karakter Ugovora o radu prema Zakonu o radu, pa između ostalog i odredba o tome da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme.

Naime, ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (članak 11. stavak 3. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 93/14, dalje u tekstu: ZR).

Pritom je za istaći da predmetom spora između stranaka nisu odredbe kojima se reguliraju prava tužitelja kao zamjenika ravnatelja, već isključivo prava i obveze iz radnog odnosa, odnosno je li predmetni ugovor o radu prestao na način propisan ZR-om, tj. na način propisan člankom 112. ZR-a.

Kako je u postupku utvrđeno da u konkretnom slučaju nije ostvaren ni jedan od propisanih načina za prestanak ugovora o radu u smislu rečene odredbe, to tužitelj osnovano traži da se utvrdi kako ugovor o radu nije prestao s danom 8. lipnja 2015., da je i nadalje u radnom odnosu, te da se naloži poslodavcu da ga vrati na posao sukladno ugovornim obvezama.

Obavijest tuženika od 9. lipnja 2015. nema pravni značaj odluke o otkazu ugovora o radu, kako to pogrešno smatra tuženik, jer se njome ne otkazuje radni odnos tužitelja. Naprotiv, sporni dopis je samo obavijest kojom je tuženik priopćio tužitelju da je odjavljen sa mirovinskog osiguranja.

Utoliko, tužitelj nije trebao zatražiti sudsku zaštitu protiv te obavijesti, budući da sud nije ovlašten ukidati obavijest poslodavca upućenu radniku u vezi radnog odnosa.

Navedenim, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

Odluka o trošku zasniva se na odredbi članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

Tuženik je tako obvezan da tužitelju naknadi iznos od 2.500,00 kuna na ime troškova prvostupanjskog postupka (jednokratna nagrada od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak + PDV shodno Tarifnom broju 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), kojem iznosu je onda pridodan iznos od 750,00 na ime troškova žalbenog postupka (sastav žalbe uvećan za iznos PDV-a, Tarifni broj 10. točka 2. Tarife).

U Splitu 26. listopada 2017.