Broj: Gž R-764/2016

 

  

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl.b.r Pr-38/2015-29 od 11. studenoga 2016. godine, dana 15. studenoga 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.b.r Pr-38/2015-29 od 11. studenoga 2016. godine  p o t v r đ u j e.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete novčani iznos od 2.390,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.537,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana, pobliže navedeno izrekom citirane presude.

 

              Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, odnosno ukine, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

 

              Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 2.390,39 kn s kamatama na pojedine novčane iznose, pobliže navedeno izrekom citirane presude, kao razlike između isplaćene mirovine i mirovine koju je tužitelj trebao ostvariti iz razloga što tuženik kao poslodavac nije pravovremeno obračunao i uplatio tužitelju sve dodatke na plaću, odnosno, što u mirovinsku osnovicu nisu uvršteni iznosi dodataka na plaću koji su tužitelju priznati pravomoćnom sudskom presudom donesenom nakon tužiteljevog odlaska u mirovinu.

 

              Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

 

              Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

              Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja nije dopušten.

             

              Nije dopušten ni žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a – ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno nadležan.

 

              Žalbeni navodi da pobijanom presudom nisu obrazloženi razlozi odbijanja prigovora tuženika, upućuje na isticanje žalbenog razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koji žalbeni razlog nije ostvaren. Naime, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

 

              Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

              Prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije stranaka sud prvog stupnja pravilno je otklonio iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, te što će se nastavno obrazložiti.

 

              Naime, među strankama nije prijeporno da je tužitelj bio zaposlenik kod Ministarstva, sa sjedištem zapovjedništva u K. sve do dana 1. prosinca 2010. godine kada je umirovljen, da je tužitelj prije umirovljenja pokrenuo parnični postupak kod Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem P-78/11, protiv tuženika, radi isplate neisplaćenih dodataka na plaću – prekovremenog rada, rada subotama, nedjeljama, noću i u smjenama, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. P-78/11-17 od 21. svibnja 2014. godine tuženik obvezan isplatiti tužitelju bruto plaću u iznosu od 25.667,99 kn za razdoblje od 15. listopada 2007. godine do 1. listopada 2009. godine.

 

              Prijeporno je da li je zbog postupanja tuženika, koji nije na vrijeme tužitelju isplatio sve dodatke na plaću i dužne doprinose te o tome nije na vrijeme obavijestio na odgovarajućem obrascu Zavoda, tužitelj pretrpio štetu zbog manjeg iznosa mirovine koja mu je isplaćena u predmetnom razdoblju.

 

              Donoseći pobijanu presudu pravilno sud prvog stupnja pozivom na odredbe iz čl. 121. st. 1 i 2. i čl. 122. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98 – 133/13; dalje ZOMO), važećeg u utuženom razdoblju, a koje su propisivale, ako nakon donošenja rješenja stranka sazna za nove dokaze koji bi doveli do drugačijeg rješenja da su isti dokazi postojali u vrijeme donošenja prvog rješenja o umirovljenju ili nakon što je dug doprinosa za mirovinsko osiguranje plaćen u cijelosti, stranka može podnijeti zahtjev za obnovom postupka ili postupak za donošenje novog rješenja nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te u tom slučaju mirovina određena novim rješenjem pripada osiguraniku od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za ponovno određivanje mirovine, utvrđuje da je tužitelj u cilju smanjenja nastanka štete morao prvog sljedećeg dana nakon što su mu uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje po presudi Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-78/11-17 od 21. svibnja 2014. godine, podnijeti nadležnoj službi Zavoda pisani zahtjev da mu se ponovno izvrši obračun mirovine. Obzirom da je predmetna presuda postala ovršna dana 15. studenoga 2014. godine, utvrđuje da tužitelj nije mogao prije navedenog datuma podnijeti zahtjev, što znači da ga je podnio dana 16. studenoga 2014. godine, a  novim rješenjem po novom obračunu bila bi mu utvrđena i isplaćivana mirovina od dana 01. prosinca 2014. godine pa nadalje, ali ne i retroaktivno unatrag, jer takvu mogućnost ne dopuštaju navedene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

 

Stoga pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj pretrpio štetu zbog manje mirovine koju je primao kroz utuženo vremensko razdoblje od dana 01. prosinca 2010. godine do dana 31. kolovoza 2013. godine, a na koju štetu nije mogao utjecati podnoseći zahtjev za usklađivanje mirovine ili za obnovom postupka prema važećim propisima Zakona o mirovinskom osiguranju odnosno nije mogao neisplaćeni dio mirovine koja mu pripada ostvariti u upravnom postupku.

 

              Pravilno se pri tome sud prvog stupnja pozvao i na odredbe čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje ZR) kojima je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (st. 1.); pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st. 2.).

 

              Za dodati je i da sukladno čl. 98. st. 1. ZOMO obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni su Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. Nadalje, sukladno čl. 101. st. 1. t. 2. ZOMO podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjene podataka (za vođenje matične evidencije) obveznici dostavljaju u roku od 8 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja ili od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja.

 

              Stoga je upravo zbog postupanja tuženika, koji nije na vrijeme tužitelju isplatio sve dodatke na plaću i dužne doprinose te o tome nije na vrijeme obavijestio na odgovarajućem obrascu Zavoda, tužitelj pretrpio štetu zbog manjeg iznosa mirovine koja mu je isplaćena u utuženom razdoblju, visina koje je utvrđena knjigovodstvenim vještačenjem u iznosu od 2.390,39 kn.

 

Naime, tuženik kao poslodavac je uzrokovao štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivao plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene presudom Općinskog suda u Karlovcu posl.br.P-78/11-17 od 21. svibnja 2016. godine) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

 

              Stoga, kako je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika o suprotnom.

 

              Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

              Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 15. studenoga 2017. godine