Broj: Gž-925/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Siniše Senjanovića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe P.-I. j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe R.Ć., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17), te članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13,  151/14, 33/15, 93/15, 120/16), članka 3. Zakona o minimalnoj plaći (NN 39/13), odlučujući o žalbi II-okrivljenice, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 1. veljače 2017., broj: 24. Pp G-452/16, na sjednici vijeća održanoj dana 24 siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba II-okr. odgovorne osobe R.Ć., te se u povodu žalbe, a i po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u točki a) izreke tako da se protiv II-okr. odgovorne osobe R.Ć., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17), odbija optužba, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17).

 

II. U povodu žalbe II-okr. odgovorne osobe R.Ć., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska odluka u pravnoj oznaci na način da se djelo pod točkom b). izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13,  151/14, 33/15, 93/15), kao i djelomično se prihvaća žalba II-okr., te se u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se II-okr. odgovornoj osobi R.Ć. na temelju navedenog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), izriče za prekršaj pod točkom b) izreke prvostupanjske presude novčana kazna u iznosu od 800,00 kn (osamsto kuna), koju je II-okr. dužna platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, te ako II-okr. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

III. U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba II-okr. odgovorne osobe R.Ć. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17), II-okr. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

 

r i j e š i o   j e

             

V. U povodu žalbe II-okr. odgovorne osobe R.Ć., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska odluka na način da se na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17) obustavlja prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe P.-I. j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. Zakona o radu (NN 93/14), te članka 172. stavka 1. točke 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13,  151/14, 33/15, 93/15).

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn (pedesettisuća kuna) i II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisuća kuna), zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, te je protiv okrivljenika odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 3. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

 

Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn (četristo kuna).

 

              Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, II-okr. je pravodobno podnijela žalbu, navodeći da je radnik J.J. trebao započeti s radom dana 26.10.2015. u SR Njemačkoj kao izaslani radnik, a nije počeo tog dana nego 2.11.2015., te je ugovor o radu storniran, a sačinjen je novi. Radnik J.J., obmanuo je sud ne iznoseći slijed događaja, a koji je kasnije utjecao na presudu. Kao dokaz dostavlja na uvid ugovor i prijavu na HZMO. Na temelju lažnih svjedočenja S.M. i J.J. sutkinja je donijela takvu presudu, a nju nije uzela u obzir, iako joj je sve argumentirano predočila. Znajući da ju za isto djelo osuđena na uvjetnu kaznu, ponovno je osuđena u ovom postupku na visoku novčanu kaznu, koju ne može platiti jer je ostala bez posla, te je primila presudu Općinskog suda u Osijeku od 23.2.2016., koja je postala pravomoćna 21.12.2017., pa se tu radi o presuđenoj stvari.

 

Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

 

              Žalba je osnovana za djelo pod točkom a) izreke pobijane presude, a djelomično je osnovana za djelo pod točkom b).

 

Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da postoji osnova za odbijanje optužbe protiv II-okr. za prekršaj iz točke a) izreke prvostupanjske presude.

 

           Naime, kako je uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj 31. K-356/17 od 27. studenoga 2017. utvrđeno da je II-okr. u okviru kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. Kaznenog zakona proglašena krivom i za neuručivanje obračuna dugovane a neisplaćene plaće za prosinac 2015. do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata neisplaćene plaće radnicima J.J., Z.K., I.J. i S.M., a za koji činjenični opis je II-okr. i u ovom prekršajnom postupku proglašena krivom i kažnjena pod točkom a) izreke prvostupanjske presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14), to je ovaj Sud postupio u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava iznesenom u predmetu Maresti protiv Republike Hrvatske, prema kojoj činjenični opis koji je naveden kao sastavni element protupravnog djela za koji je okrivljenik proglašen krivim, neovisno ulazili u zakonski opis djela ili ne, predstavlja presuđenu stvar, pa se stoga u konkretnom slučaju za djelo pod točkom a) radi o presuđenoj stvari, te je ovaj Sud, primjenom načela ne bis in idem, odbio optužbu protiv II-okr. za navedeni prekršaj, na temelju odredbe članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona.

             

Odlučujući nadalje o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom za djelo pod točkom b) izreke nisu na štetu II-okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Prekršajni sud u Osijeku, Stalna služba u Đakovu točno utvrdio činjenično stanje, međutim, omaškom nije pravilno pravno označen prekršaj, pa je u tom dijelu preinačena izreka presude, sukladno važećim izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju u vrijeme počinjenja prekršaja.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane II-okrivljenika, te iskaza svjedokinje J.K., inspektorice rada, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju II-okr. stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

 

Navodi žaliteljice da budući je radnik J.J. trebao započeti s radom dana 26.10.2015. u SR Njemačkoj kao izaslani radnik, a nije počeo tog dana nego 2.11.2015., te je ugovor o radu storniran, a sačinjen je novi, te radnik J.J. obmanuo je sud ne iznoseći slijed događaja, a koji je kasnije utjecao na presudu, a kao dokaz dostavlja na uvid ugovor i prijavu na HZMO, te je na temelju lažnih svjedočenja S.M. i J.J. sutkinja donijela takvu presudu, a nju nije uzela u obzir, iako joj je sve argumentirano predočila, neosnovani su, budući je uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15. veljače 2016., koji je sastavljen u smislu odredbe članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa može biti dokaz u prekršajnom postupku, utvrđeno je da je II-okrivljenica prilikom inspekcijskog nadzora izjavila da je radnik J.J. počeo s radom 26. listopada 2015. kada je upućen na rad u Njemačku, a koji je zapisnik II-okr. uredno i bez primjedbi potpisala, a iz priložene prijave podnesene HZMO-u za navedenog radnika vidljivo je da se ista ne odnosi na navedeni početak rada već tek od dana 2. studenoga 2015., pa stoga II-okr. radnika J.J. nije prijavila u propisanom roku prije njegovog početka rada.

 

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da ima osnove za preinačenje odluke o novčanoj kazni, jer je za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana novčana kazna za odgovornu osobu u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 kn, a kako je II-okr. prvostupanjskom presudom utvrđena novčana kazna za navedeno djelo uz primjenu odredbi o ublažavanju novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, u iznosu od 3.000,00 kn, to je u tom dijelu prihvaćena žalba II-okr., te je preinačena novčana kazna za navedeni prekršaj i utvrđena u iznosu od 800,00 kn.

 

Uslijed odluke pod točkama I. - III. ove presude preinačena je odluka o ukupnoj novčanoj kazni, te je II-okr. sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17) upozorena da će se, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana II-okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u točkama I. - V. izreke ove presude.

 

Nadalje, u postupku je u povodu žalbe II-okr. utvrđeno, uvidom u izvadak iz sudskog registra za I-okr. pravnu osobu P.-I. j.d.o.o., da je ista prestala postojati, jer je brisana iz sudskog registra dana 28. prosinca 2017. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-17/5805-2, pa je stoga trebalo obustaviti prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona, kako je navedeno u točki V. izreke ove presude. 

 

U Zagrebu 24. siječnja 2018.