Broj: Kž 16/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2016. broj Kv-I-292/16 (K-58/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog R. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 6. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. K. po braniteljici, odvjetnici M. K., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Naime, protivno žalbenim navodima, prema ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog R. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Pri tome pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika nije doveden u sumnju ponovljenim žalbenim navodima optuženika o tome da se tijekom boravka na slobodi od kada je pušten s izdržavanja kazne zatvora (11. ožujka 2016.) pa do određivanja istražnog zatvora u ovom predmetu (rješenje prvostupanjskog suda od 29. rujna 2016. broj Kv-I-220/16) i lišavanja slobode 30. rujna 2016., nije odao počinjenju kaznenih djela kao i da se osobno prijavio u istražni zatvor. To iz razloga jer navedene okolnosti u usporedbi s onim osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a čije postojanje ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, nisu od takvog značenja da bi dovele u pitanje postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Neosnovan je i žalbeni navod optuženika o tome da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio i argumentirao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, budući da je prvostupanjski sud prvo utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a potom i onih posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, te potom zaključio da su te okolnosti takvog značaja da se ista svrha primjene istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti blažim mjerama predviđenim ZKP/08.
Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženog R. K. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. siječnja 2017.
