Broj: Kr 112/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevima osuđenika M. M. i osuđenika G. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 15. veljače 2016. broj K-262/15 i presuda Županijskog suda u Slavonskom  Brodu od 29. rujna 2016. broj Kž-74/2016, u sjednici održanoj 26. siječnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se zahtjevi osuđenika M. M. i osuđenika G. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 15. veljače 2016. broj K-262/15 i presuda Županijskog suda u Slavonskom  Brodu od 29. rujna 2016. broj Kž-74/2016., M. M. i G. L., proglašeni su, između ostalih optuženika, krivima zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. i 3. KZ/11, pa su na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11, osuđeni i to M. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i 10 mjeseci, a G. L. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i 10 mjeseci.

 

              Zahtjeve za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravodobno su podnijeli osuđenik M. M., putem braniteljice Z. S.-K., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona i osobno osuđenik G. L., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlozima prihvatiti njihove zahtjeve.

 

              Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, u smislu čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/01, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), podnijelo je odgovor na zahtjeve, s mišljenjem da zahtjevi nisu osnovani. Odgovor je dostavljen osuđenicima na znanje.

 

              Zahtjevi su neosnovani.

 

              Nasuprot tvrdnji osuđenika M. M., prvostupanjski sud je odbio prijedlog obrane da se provede psihijatrijsko vještačenje, kao nevažan i odugovlačeći prijedlog, jer iz provedenih dokaza i iskaza samog optuženika, nije proizlazilo da bi tempore criminis bio neubrojiv ili bitno smanjeno ubrojiv. S tim u svezi, drugostupanjski sud je cijenio žalbene navode, te odgovarajući na navode žalbe, jasno i dostatno izložio da je prvostupanjski sud s pravom odbio takav prijedlog obrane.

 

              Nije u pravu osuđenik M. M. kada tvrdi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, točnije na zapisniku o pretrazi doma i drugih prostora. Nije sporno postojanje pisanog i obrazloženog naloga suca istrage, a iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora (list 47-49 spisa) proizlazi prisutnost dva svjedoka. Podnositelj zahtjeva, međutim, zanemaruje kako iz priloženih potvrda i zapisnika jasno proizlazi da je M. M. predmete dragovoljno izručio prije početka pretrage, a nakon toga je zapisnik, bez primjedbi, potpisao.

 

              Nije u pravu osuđenik M. M. kada tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona jer se, u konkretnom slučaju, ne radi o kaznenom djelu. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava navedeni osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje se prema činjeničnom stanju iz izreke pravomoćne presude, a ne onom koje bi, sa motrišta podnositelja zahtjeva, bilo ispravno. Kako su izrekom presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je M. M. pravomoćno osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

              Nije u pravu osuđenik G. L. kada tvrdi da mu  je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi i da je došlo do kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, jer je sud „... pogodovao tužiteljstvu i nižestupanjskom sudu te postupao arbitrarno ...“. Proizvoljna je i ničim potkrijepljena njegova daljnja tvrdnja o navodnom „ ... nedopuštenom ispitivanju svjedoka ... “ i „ ... prejudiciranju njegove krivnje ...“. Nasuprot takvim tvrdnjama, iz spisa predmeta proizlazi zaključak kako je postupak proveden suglasno odredbama ZKP/08 i nije došlo ni do kršenja prava na obranu niti temeljnih ljudskih prava.

 

Nije u pravu osuđenik G. L. kada tvrdi da su dokazi dobiveni na temelju nadzora i tehničkog snimanja telefonskog broja 095/9006780, nezakoniti. Snimke telefonskih razgovora sa telefonskog broja ... pribavljene su na temelju valjanog naloga suca istrage. Kako to iz spisa predmeta proizlazi, posebna dokazna radnja nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora prema G. L., određena je dostatno obrazloženim nalogom suca istrage zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Nadalje, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od G. L. oduzet mobilni telefon s telefonskom karticom pozivnog broja ..., iz čega je razvidno da je upravo G. L. bio korisnik ovog telefonskog broja pa se,  nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, ne radi o nezakonitim dokazima.

 

Nasuprot tvrdnji osuđenika G. L., pravilno je utvrđenje suda da se, u svezi ispitivanja opt. T. V., radi o zakonitom dokazu jer je ispitivanje provedeno zakonito uz sva prethodna upozorenja, pri čemu istom nisu postavljena ni sugestivna niti kapciozna pitanja.

 

              Osuđenik G. L., očito, želi revalorizirati utvrđeno činjenično stanje navodima kako sud nije pravilno sagledao obranu opt. T. V., kako vjeruje svjedoku V. koji „svjesno govori neistine“ a ne vjeruje sudskom dokumentu, te su izvedeni pogrešni zaključci iz njegovih kontakata sa nekim optuženicima. Međutim, takve tvrdnje podnositelja zahtjeva predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom. Naime, iz čl. 517. ZKP/08 proizlaze razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, među kojima nije pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Slijedom iznijetog trebalo je odbiti zahtjeve za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koje su podnijeli osuđenik M. M. i osuđenik G. L., kao neosnovane i primjenom čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 26. siječnja 2017.