Broj: Kž 59/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom F. K., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. studenog 2016. broj Km-9/2015, o produljenju primjene mjera opreza nakon donošenja nepravomoćnog rješenja o izricanju odgojne mjere, u sjednici održanoj 10. veljače 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog F. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon donošenja nepravomoćnog rješenja kojim je maloljetnom F. K. izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi te posebna obveza da se ne približava i ne uznemirava žrtvu i to zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi sa stavkom 152. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela povrede privatnosti djeteta iz članka 178. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema maloljetnom F. K. produljena je primjena mjera opreza i to zabrane približavanja maloljetnoj oštećenici M. Š. na udaljenost manju od 30 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja bilo kakve izravne ili neizravne veze s maloljetnom oštećenicom M. Š. Ujedno je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. maloljetni F. K. upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, one zamijeniti istražnim zatvorom, a na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. je određeno da izrečene mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni F. K. po branitelju, odvjetniku P. R., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se mjere opreza ukinu.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani maloljetnog F. K. i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a potom je ispravno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i dalje može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.
Pri tome pravilnost pobijanog rješenja, osobito nakon nepravomoćnog okončanja postupka na način da je utvrđeno da su se u postupanju maloljetnika ostvarila subjektivna i objektivna obilježja tri kaznena djela, nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja o tome da nije dokazano da bi on počinio kaznena djela, kao i da nije imao razloga činiti ono o čemu je svjedočila maloljetna oštećenica.
Isto tako, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja kojima osporava postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, tvrdeći da ne želi imati kontakt ili vezu s oštećenom kao i da želi „… što prije zaboraviti predmetne događaje.". Naime, opasnost od ponavljanja djela na strani maloljetnika i nadalje proizlazi iz činjenice da je nepravomoćnim rješenjem utvrđeno da je počinio tri kaznena djela na štetu iste maloljetne oštećenice, inače njegove bivše djevojke, pri čemu je prijetnju uputio i njezinoj majci. To pokazuje da na strani maloljetnika postoji znatan stupanj upornosti i kriminalne volje u protupravnom ponašanju. Kada se prethodno navedeno poveže s činjenicom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je maloljetnik i u tijeku emotivne veze s maloljetnom oštećenicom prema njoj ispoljavao nasilno ponašanje, zbog čega je u svezi s njihovim odnosom reagirao i školski pedagog, te da iz psihijatrijskog nalaza i mišljena proizlazi da mu je dijagnosticiran mješoviti poremećaj ponašanja i osjećanja, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Međutim, imajući na umu odredbu članka 66. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12. 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM/11.), prema kojoj će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., odnosno zabranom približavanja maloljetnoj oštećenici M. Š. na udaljenost manju od 30 metara i zabranom uspostavljanja ili održavanja bilo kakve komunikacijske veze s maloljetnom oštećenicom M. Š.
Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. siječnja 2017.
