Broj: Kž 101/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene S. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 2. ožujka 2017. broj Kv Us-15/2017-6 (Kov-Us-10/2016.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. ožujka 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljene S. R. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. Š., okrivljenog M. Z., okrivljene Ž. Z., okrivljenog Z. B. i okrivljene S. R., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. te protiv okrivljenog Ž. Z., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 129. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv okrivljene S. R. produljen je istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II. okrivljenici je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. lipnja 2016. pa nadalje. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 102. stavka 1. ZKP/08., određeno je da se istražni zatvor protiv okrivljene S. R. može ukinuti ako okrivljenica ili tko drugi za nju dade jamstvo, a sama okrivljenica obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo, dok je pod točkom IV. izreke, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08., određeno da visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor protiv okrivljene S. R. i nadalje iznosi 50.000,00 kuna, time da se polaganje jamčevine može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina većih vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo. Pod točkom V. izreke rješenja okrivljenica je, na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08., upozorena da će se, ako postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem odrediti naplata jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv nje će se odrediti istražni zatvor.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena S. R. po branitelju, odvjetniku G. C., ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „prihvatiti razloge ove žalbe, ukinuti pobijano rješenje, te omogućiti žaliteljici da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode“.
Žalba nije osnovana.
Iako okrivljenica izričito ne navodi žalbene osnove, iz obrazloženja žalbe proizlazi da osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora protiv okrivljene S. R. te potom ispravno zaključio da protiv okrivljenice i nadalje postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08, što je valjano i obrazložio.
Naime, okrivljena S. R. je državljanka Republike Srbije u kojoj državi ima prebivalište, obitelj i zaposlenje. Za područje Republike Hrvatske nije vezana obiteljski, a niti poslovno. U Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište niti boravište, pa sve prethodno navedene okolnosti, kako ih je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, uz težinu kaznenog djela za koje se tereti u ovom postupku i zapriječenu kaznu, opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv nje iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Stoga je neosnovan žalbeni navod da se zaključak prvostupanjskog suda o opasnosti od bijega okrivljenice, u slučaju njezinog puštanja na slobodu, temelji samo na okolnosti njezinog stranog državljanstva.
K tome, uzimajući u obzir značaj okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega okrivljenice, u slučaju njezinog puštanja na slobodu, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima okrivljenice da je vrlo detaljno i životno opisala cijeli događaj, da je pred zamjenicom ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta dala obećanje da se neće kriti, da će se odazivati svim pozivima suda te obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese.
U odnosu na opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. prvostupanjski sud je utvrdio da one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljena S. R. boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, u prvom redu, proizlaze iz okolnosti počinjenja terećenog joj kaznenog djela i to posebno duljine inkriminiranog razdoblja od preko tri godine, međunarodnog elementa kaznenog djela, činjenja djela u sastavu dobro organizirane skupine, skrivenog prevoženja te daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu većih količina droge, kao i količine same droge koja je pronađena u automobilu kojim je upravljala okrivljenica. Sve navedene okolnosti upućuju na izrazitu upornost i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju na strani okrivljene S. R., te predstavljaju one osobite okolnosti, koje usprkos njezinoj dosadašnjoj neosuđivanosti i činjenici da je do uhićenja bila u stalnom radnom odnosu te tako ostvarivala prihode za život, opravdavaju produljenje istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Vezano uz mogućnost ostvarenja svrhe istražnog zatvora nekom od blažih mjera, ista se svrha za sada ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom blažom mjerom od mjere jamstva u iznosu od 50.000,00 kuna koja je protiv okrivljenice pravomoćno određena još u stadiju istrage i za izmjenu čije visine nisu nastupile okolnosti koje bi tu izmjenu opravdavale. No, okrivljenica može, na temelju članka 105. stavka 1. ZKP/08., podnijeti prijedlog za izmjenu visine jamstva ako smatra da to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti, međutim iste okrivljenica ne navodi.
Neprihvatljivi su i žalbeni navodi okrivljenice da će se njezin dosadašnji boravak u istražnom zatvoru „skoro pa izjednačiti ili približiti nekoj očekivanoj zatvorskoj kazni za djelo za koje se tereti“, čime u suštini upire na povredu načela razmjernosti. Naime, kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
Slijedom navedenog, a budući da žalba okrivljenice nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije nađeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 20. ožujka 2017.
