Broj: Kž 126/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2017. broj Kv-I-31/17 (K-137/14), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog D. V., preinačuje se pobijano rješenje na način da se mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i to zabrana približavanja oštećenom Josipu Slomu na udaljenost od najmanje 200 metara, produljena protiv optuženog D. V., ukida.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. protiv optuženog D. V. i to zabrane približavanja oštećenom J. S. na udaljenost manju od 200 metara, dok je pod točkom II. izreke rješenja optuženik upozoren da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ista može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili istražnim zatvorom.
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi D. V. po branitelju, odvjetniku Z. I., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08.
Žalba je osnovana.
Naime, mjere opreza, sukladno članku 98. stavku 1. ZKP/08., mogu se odrediti, odnosno produljiti kad postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor i kada se ista svrha istražnog zatvora može ostvariti s jednom ili više zakonom propisanih mjera opreza.
Iz pobijanog rješenja proizlazi da je prema optuženom D. V. produljena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08., jer na strani optuženika postoji i odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo i one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost da će optuženik, a kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, "nastaviti sa činjenjem kaznenih djela". Prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti da će optuženi D. V. "nastaviti sa činjenjem kaznenih djela", usprkos njegove dosadašnje neosuđivanosti, nalazi u upornosti optuženika u počinjenju terećenog mu kaznenog djela, da je do sukoba optuženika i oštećenika došlo zbog neriješenih imovinskih odnosa, da je optuženik osoba bez izvora prihoda, bez imovine, uzdržavan od roditelja i nezaposlen.
Prema stajalištu prvostupanjskog suda, utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženika se može otkloniti i primjenom blaže mjere od istražnog zatvora i to mjere opreza zabrane približavanja oštećenom J. S. na udaljenost manju od 200 metara. Budući da se optuženik potvrđenom optužnicom tereti za počinjenje kaznenog djela u pokušaju na štetu oštećenog J. S., a prema optuženiku je produljena mjera približavanja oštećeniku, jasno je da se takvom mjerom, u prvom redu, nastoji otkloniti opasnost od dovršetka pokušanog kaznenog djela, a onda i ponavljanja nekog drugog kaznenog djela upravo na štetu tog oštećenika.
Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da optuženi D. V. oštećenika zapravo uopće ne poznaje i jedva ga se sjeća od spornog događaja pa je i pitanje da li bi ga, da ga slučajno sretne, zbog proteka vremena i prepoznao.
Nadalje, od inkriminiranog kaznenog djela je proteklo gotovo tri godine, a optuženik nije, kako prije inkriminiranog događaja, a tako niti poslije, kazneno osuđivan, niti se protiv njega vode neki drugi kazneni postupci. K tome, tijelo nadležno za nadzor izvršavanja primijenjene mjere opreza (VII Policijska postaja, Policijske uprave zagrebačke) do sada nije izvijestilo sud da bi optuženik kršio mjeru opreza.
Postojanje osnovane sumnje da je osoba počinila kazneno djelo jest conditio sine qua non određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora, pa time i primjene mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor, no, protekom vremena okolnost postojanja osnovane sumnje sama po sebi više nije dovoljna, već je potrebno postojanje i daljnjih razloga koji opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora, a time posljedično i mjere opreza. Takvo stajalište je u više svojih presuda izrazio i Europski sud za ljudska prava (npr. Perica Oreb protiv Hrvatske, br. 20824/09, 31. listopada 2013., § 109. i Trifković protiv Hrvatske, br. 36653/09, 6. studenog 2012., § 118.).
Stoga, a imajući na umu protek vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, kao i nepostojanje daljnjih razloga koji bi, uz postojanje osnovane sumnje, opravdali postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, pri čemu i u odnosu na razloge koje navodi prvostupanjski sud optuženik ističe da isti više ne egzistiraju budući da je zaposlen, redovito prima plaću, ne uzdržavaju ga roditelji, oženjen je i ima dvoje djece, a i njegova supruga je zaposlena, takve okolnosti ne opravdavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a kako to predviđa članak 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. travnja 2017.
