Baza je ažurirana 04.02.2025.
zaključno sa NN 150/24
EU 2024/2679
Broj: Kž 218/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog M. P. i optuženog M. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. svibnja 2017. broj Kv I-Us-6/2017-9 (K-Us-4/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. lipnja 2017.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog M. P. i optuženog M. D. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i drugih, produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. M. i optuženog D. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv optuženog M. P. i optuženog M. D. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. U vrijeme trajanja istražnog zatvora, optuženom D. M. i optuženom D. T. uračunato je vrijeme od uhićenja 18. travnja 2016. pa nadalje, optuženom M. P. vrijeme od uhićenja 22. prosinca 2016. pa nadalje, a optuženom M. D. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. veljače 2016. do 1. travnja 2016. te vrijeme od uhićenja 15. travnja 2016. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M., po braniteljici M. P. F., odvjetnici iz Z., ne navodeći izrijekom žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijano rješenje ukine te da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.
Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i optuženi M. P., po branitelju S. K., odvjetniku iz V., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor protiv tog optuženika ukine te da mu se omogući da se brani sa slobode.
Protiv navedenog rešenja žali se i optuženi M. D., po braniteljici J. B., odvjetnici iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv tog optuženika ukine ili da se zamijeni blažom mjerom opreza.
Žalbe nisu osnovane.
Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv optuženog M. P. i optuženog M. D. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Budući da je za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi optuženog D. M. da u pobijanom rješenju izostali razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da se istražni zatvor u konkretnom slučaju ne može zamijeniti jamstvom, kao i žalbene tvrdnje optuženog M. D. da u pobijanom rješenju ,,postoji proturječnost između razloga i činjenica na kojima se temelje razlozi za primjenu navedenih zakonskih osnova za određivanje istražnog zatvora“, čime u biti upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Tako je prvostupanjski sud, prije svega, pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi D. M. počinio kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., a optuženi M. P. i optuženi M. D. kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Pri tome je potrebno napomenuti da je za odlučivanje o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela za koje se terete u ovom postupku, a koji proizlazi iz potvrđene optuženice i prikupljenih dokaza na kojima se ista temelji, dok odluku o mogućoj kaznenoj odgovornosti optuženika nakon provedene rasprave, ocjenjujući izvedene dokaze, donosi raspravno vijeće. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori M. D. kojim postojanje osnovane sumnje osporava upirući na nedokazanost terećenog kaznenog djela tvrdnjama da je samo vozio svoj automobil iza automobila suoptuženika te da nema nikakve druge povezanosti u odnosu na kriminalnu skupinu.
Nadalje, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika M. P. i M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., prvostupanjski sud s pravom nalazi u podacima u spisu predmeta.
Naime, optuženi M. P. je tijekom istrage bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, pri čemu je bio upoznat s policijskom potragom, kako je to vidljivo iz sadržaja dopisa njegovog izabranog branitelja, odvjetnika S. K., upućenog Policijskoj upravi ... od 29. srpnja 2016. Budući da se optuženi M. P. nalazio na nepoznatoj adresi u Saveznoj Republici Njemačkoj protiv njega je rješenjem suca istrage od 5. listopada 2016. određen istražni zatvor te je 6. listopada 2016. naloženo izdavanje međunarodne tjeralice, a 25. listopada 2016. izdan i europski uhidbeni nalog, temeljem kojeg je uhićen u Republici Njemačkoj te 22. prosinca 2016. izručen Republici Hrvatskoj.
U odnosu na optuženog M. D. iz stanja spisa predmeta je vidljivo da se ne radi o državljaninu Republike Hrvatske te da za područje Republike Hrvatske nije ničim vezan, ni obiteljski, niti poslovno, niti mu je ovdje prijavljeno boravište ili prebivalište.
Kada se sve iznesene okolnosti povežu s težinom kaznenog djela koje se optuženom M. P. i optuženom M. D. potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, ali i visinom kazne zapriječene za to djelo, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iznesene okolnosti u svom zbiru predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. P. i optuženi M. D. boravkom na slobodi postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske i tako osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka.
Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženog M. P. da se tijekom 2016. nije nalazio u bijegu već je uslijed materijalne oskudice otišao na privremeni rad u Njemačku, pri čemu nije znao da se protiv njega vodi bilo kakva istraga, kao niti žalbenim navodima optuženog M. D. da zajedno s obitelji ne živi u Republici Srbiji nego žive i rade u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje su prijavljeni od 17. srpnja 2015.
Niti opetovani žalbeni prigovori optuženog M. D. da se vlastitom voljom vraćao u Republiku Hrvatsku radi odaziva pozivu Županijskog suda u Vukovaru kojom prilikom je uhićen, nemaju značaja na pravilnost pobijanog rješenja.
Nadalje, postojanje onih osobitih okolnosti koje i dalje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženog M. P. i optuženog M. D., unatoč dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti optuženog M. D. kao i činjenici da se optuženi M. P. zaposlio te svoju egzistenciju ostvaruje radom u radnom odnosu, a koje okolnosti se apostrofiraju u žalbama tih optuženika, i ovaj drugostupanjski sud nalazi u načinu počinjenja terećenog im kaznenog djela.
Naime, optuženi M. P. i optuženi M. D. se potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiče da su u razdoblju od kolovoza 2015. do 18. travnja 2016. bili povezani u zajedničko djelovanje radi kupovine većih količina droge marihuane na području Republike Srbije i Crne Gore, krijumčarenja te droge u Republiku Hrvatsku, prijevoza i njene daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu, pri čemu je u sastavu takvog zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, optuženi M. P. bio zadužen za preuzimanje, skrivanje i prijevoz krijumčarene droge, te ju, po preuzimanju, sakrio u svojoj kući, a onda 29. listopada 2015. u dogovoru s optuženim D. G. tu drogu predao trećoj osobi, dok je optuženi M. D. bio angažiran za prijevoz i pratnju skrivene droge u prepravljenim vozilima preko državne granice do dogovorenog mjesta isporuke pa je tako 8. veljače 2016. u osobnom automobilu bio pratnja dok je optuženi N. M. prevozio krijumčarenu drogu te je imao ulogu uočiti policijsku ophodnju do dogovorenog mjesta, ali tog dana do isporuke nije došlo jer je zajedno sa optuženim N. M., zaustavljen od strane policijskih službenika, kojom prilikom je u vozilu optuženog N. M. pronađena skrivena količina droge ukupne težine 18.7127 kg.
Optuženi D. M. se potvrđenom optuženicom tereti da je zajedno s optuženim D. K. i Ž. K. bio osoba koja je okupila i povezala u zajedničko djelovanje više osoba, a radi kupovine većih količina droge marihuana na području Republike Srbije i Crne Gore te krijumčarenja te droge u Republiku Hrvatsku, prijevoza i njezine daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu, pa je optuženi D. M. dogovarao količinu droge za krijumčarenje, cijenu, vrijeme i mjesto preuzimanja droge, tako da je u najmanje četiri navrata prokrijumčareno najmanje 60 kilograma droge marihuane u Republiku Hrvatsku. Optuženi D. M. je osnovano sumnjiv i da je osobno sudjelovao u prihvatu prokrijumčarene droge, plaćanju i daljnjoj prodaji iste na ilegalnom tržištu.
Upravo opisani način postupanja optuženika, osobito organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja i međusobna povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, kontinuitet u činjenju terećenog kaznenog djela, brojnost protupravnih radnji, količina droge (najmanje 60 kg) te činjenica da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element, ukazuju na iznimnu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju optuženika te na visok stupanj njihove kriminalne volje, a onda i na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Pri tome, je opasnost od ponavljanja djela utvrđena kod optuženog D. M. i optuženog M. P. dodatno pojačana i okolnošću da se radi o specijalnim povratnicima budući da su do sada već osuđivani zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i to optuženi M. P. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, a optuženi D. M. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i jedanaest mjeseci.
Slijedom svega navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženog D. M. neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela od strane tog optuženika, odnosno, da će se isključivo primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. P. i optuženog M. D. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 ostvariti njegova svrha i to kako u vidu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, tako i u vidu otklanjanja opasnosti od bijega od strane optuženog M. P. i optuženog M. D.
Naime, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama osiguranja prisutnosti optuženika, pa tako ni od strane optuženog D. M. i optuženog M. P. predloženim jamstvom. Pri tome, budući da je prvostupanjski sud i u tom djelu prvostupanjske odluke iznio određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog kojih smatra da se u odnosu na sve optuženike, pa tako i na optuženog D. M., jamstvo nije dostatna garancija za otklanjanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela, žalbeni navodi optuženog D. M. kojima se u tom pravcu upire na povredu prava obrane u cijelosti su neprihvatljivi.
Jednako tako su neprihvatljivi žalbeni navodi optuženog M. P. da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08 jer se istražni zatvor u odnosu na tog optuženika, po njegovom mišljenju, pretvorio u praktičko izdržavanje kazne zatvora ,,unaprijed“. Ovo stoga što se kod ocjene povrede tog načela vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa i ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada, i to boravkom tog optuženika u istražnom zatvoru od 22. prosinca 2016., načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
Konačno, žalbenim navodima optuženog D. M. kojima se ističe da je pod prijetnjama činio kaznena djela, da je priznao počinjenje onoga što je činio, pomogao u istrazi, te prije samog uhićenja još u prosincu 2015. prijavio nadležnim institucijama svoja saznanja o krijumčarenju i ostalim sudionicima, čime je, po njegovom mišljenju, doprinio razvoju ovog kaznenog postupka i olakšao postupanje optužbe, treba napomenuti da se radi o okolnostima koju raspravno vijeće, ako utvrdi da je taj optuženik počinio kazneno djelo, može cijeniti prilikom odmjeravanja kazne, ali se ne radi o okolnostima koje utječu na postojanje uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora ili pak za njegovu zamjenu blažim mjerama.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. lipnja 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.