Broj: Kž 270/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. L. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 5. svibnja 2017. broj Ik I-40/17, u sjednici održanoj 29. lipnja 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika N. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog uprave Zatvora u D., podnesen po službenoj dužnosti, za uvjetni otpust zatvorenika N. Lj.
Protiv ovog rješenja žalbu je, osobno, podnio zatvorenik, tvrdeći kako su neprihvatljivi navodi Županijskog državnog odvjetnika da je prešutio pravomoćnost jedne druge presude, odnosno da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je hranitelj obitelji pri čemu je sasvim krivo ocijenjena njegova ličnost.
Spis je na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - u nastavku: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetniku.
Žalba je neosnovana.
Kako to iz spisa predmeta proizlazi, zatvorenik se nalazio u zatvoru na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj Kzd-5/17 od 21. veljače 2017. zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11. Tom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.
Uprava Zatvora u D. je 3. svibnja 2017., na temelju čl. 158.a st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 56/13 i 150/13 - u nastavku: ZIKZ) svojim prijedlogom po službenoj dužnosti pokrenula postupak za uvjetni otpust.
Imajući u vidu odredbu čl. 59. st. 2. KZ/11 u kontekstu odredbe čl. 159.a ZIKZ-a, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako, s obzirom da nije došlo do promjene ponašanja zatvorenika N. Lj. nakon počinjenja kaznenog djela, za postizanje svrhe kažnjavanja je bilo nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Naime, zatvorenik je odmah nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je osuđen, počinio istovrsno kazneno djelo, a postupak je, u međuvremenu, pravomoćno okončan osuđujućom presudom.
Imajući u vidu izloženo, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud potrebu nastavka izvršenja zatvorske kazne radi postizanja pune svrhe kažnjavanja.
S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 29. lipnja 2017.
