Broj: Kž 442/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Š. F. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 2. u vezi s člankom 190. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 17. srpnja 2017. broj Ik I-460/2017, u sjednici održanoj 30. kolovoza 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika Š. F..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika Š. F..

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Š. F., s prijedlogom da „mu se omogući uvjetni otpust“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje u tekstu: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik u žalbi predlaže da mu se odobri uvjetni otpust s obzirom na trajanje do sada izdržane kazne, okolnost da radi na vanjskom radilištu, da se protiv njega ne vodi nikakav postupak i da ga čeka siguran posao, a izražava i kajanje zbog počinjenog djela te odluku da takva djela više neće činiti.

Međutim, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da, za sada, nije ispunjena osnovna zakonska pretpostavka za uvjetni otpust – da se može osnovano očekivati da zatvorenik neće počiniti kazneno djelo.

Naime, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da, unatoč „korektnom ponašanju [zatvorenika] te poštivanju Kućnog reda Kaznionice kao i činjenici da (…) zatvorenik nije stegovno tretiran, nije moguće isključiti ponovno činjenje kaznenih djela“ jer se on „ne distancira od ponovnog počinjenja kaznenih djela“, „nerealan je u pogledu planiranja budućnosti (…), nepouzdan u obavljanju dogovorenih zadataka“, a da mu je „postpenalni prihvat osiguran jedino u SR Njemačkoj na adresi majke“.

S obzirom na izneseno, a imajući na umu i trajanje do sada izdržanog, kao i onog neizdržanog dijela kazne (koja bi trebala isteći tek u travnju 2018.), i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nema osnove za zaključak da se može očekivati da zatvorenik u slučaju otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora neće počiniti kazneno djelo pa nije ispunjen uvjet za prihvaćanje prijedloga Kaznionice u L. podnesenog po službenoj dužnosti iz članka 59. stavka 1. KZ/11. te članka 159.a točke 2. ZIKZ-a.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika Š. F. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. kolovoza 2017.