Broj: Kž 330/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2017. broj Kv-I-148/17. (K-48/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. rujna 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog K. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. P., optuženog J. L., optuženog D. J. i optuženog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., a protiv optuženog K. P. i zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok mu je pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. studenog 2016. pa nadalje.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi K. P. po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „pobijano rješenje preinačiti te nad okrivljenikom ukinuti istražni zatvor“.
Žalba nije osnovana.
Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv optuženika i nemogućnosti njezine zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Osnovana sumnja da je optuženi K. P. počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici i na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
Okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog K. P., i ovaj drugostupanjski sud nalazi prvenstveno u činjenici njegove ranije višekratne osuđivanosti. Pri tome se, protivno navodima u žalbi, pri utvrđivanju opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika pravilno prvostupanjski sud poziva upravo na njegovu raniju osuđivanost, jer ta okolnost predstavlja kriterij kojim se utvrđuje određeni obrazac ponašanja neke osobe, odnosno ranija usklađenost njezinog života sa zakonom. Naime, iz spisu priloženog izvatka iz kaznene evidencije za optuženika vidljivo je da je on do sada u čak osam navrata osuđivan i to zbog različitih kaznenih djela, među kojima su i istovrsna kaznena djela imovinskog karaktera (krađa, teška krađa i razbojništvo), ali i kaznena djela s elementima nasilja (nasilničko ponašanje, pokušaj ubojstva). Dakle, radi se o specijalnom povratniku, osuđivanom do sada i na kazne zatvora koje je i izdržao. No, to ga očigledno nije poučilo o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja, s obzirom na brojnost dosadašnjih osuda, uz činjenicu da se optuženik ponovno u predmetnom postupku pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio dva kaznena djela i to u vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena ranijom pravomoćnom presudom. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve navedeno upućuje na zaključak da optuženik svojim ponašanjem kroz dulje vremensko razdoblje ne poštuje pravni poredak. Osim toga, načinom počinjenja na teret mu stavljenih kaznenih djela optuženik je osnovano sumnjiv da je iskazao upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju, što također potkrepljuje postojanje opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani.
Dovodeći navedene okolnosti u međusobnu vezu te ih povezujući s činjenicom da je optuženik prema vlastitim navodima nezaposlen, bez primanja i bez imovine, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da na njegovoj strani i dalje postoji opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela. Stoga je i nadalje neophodno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu utvrđene okolnosti iz kojih ta opasnost proizlazi, za sada se ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
Slijedom navedenog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. rujna 2017.
