Broj: Kž 350/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog T. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 1. rujna 2017. broj Kv-I-269/2017 (K-25/2016), o produljenju ukupnog trajanja istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog T. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 133. stavaka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženom I. B. i optuženom T. L. produljeno je ukupno trajanje istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08. za još 6 (šest) mjeseci, a nakon isteka tog roka za još 1 (jednu) godinu računajući za optuženog I. B. od 3. rujna 2017., a za optuženog T. L. od 4. rujna 2017.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. L. po branitelju, odvjetniku Ž. A., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da mu se omogući da se brani sa slobode.
Žalba nije osnovana.
Naime, budući da se u ovom kaznenom postupku optuženi T. L. tereti za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, tada maksimalni rok trajanja istražnog zatvora optuženiku treba računati prema odredbi članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08., što znači da istražni zatvor tom optuženiku od dana njegovog uhićenja 4. rujna 2015. do donošenja prvostupanjske presude može trajati najdulje dvije godine, dakle, do 4. rujna 2017.
Međutim, s obzirom na to da je u ovom kaznenom postupku prvostupanjska presuda, kojom je optuženi T. L. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, prvotno donesena 4. srpnja 2016., a nakon ukidanja te presude i ponovno provedenog postupka potom i 13. srpnja 2017., dakle, u oba navrata prije isteka roka iz članka 133. stavka 1. točke 5. ZKP/08., ukupno trajanje istražnog zatvora se, u konkretnoj situaciji, na temelju članka 133. stavka 3. ZKP/08., po sili zakona produljuje za jednu četvrtinu, odnosno za daljnjih šest mjeseci.
Nadalje, budući da je prvostupanjska presuda donesena 4. srpnja 2016. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta 16. studenog 2016., ukupno trajanje istražnog zatvora se u skladu s odredbom članka 133. stavka 4. ZKP/08., a nakon što isteknu rokovi iz stavka 3. članka 133. ZKP/08., u konkretnoj situaciji, po sili zakona produljuje za još jednu godinu.
Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se ukupno trajanje istražnog zatvora protiv optuženog T. L. produljuje za daljnjih šest mjeseci, a nakon isteka tog roka, za još jednu godinu.
Pri tome, prvostupanjskom sudu svakako treba ukazati da se u skladu s odredbama članka 133. stavka 3. i 4. ZKP/08. sveukupno trajanje istražnog zatvora produljuje ex lege, pa nije bilo ni potrebe za donošenjem pobijanog rješenja.
Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi optuženog T. L. kojima u suštini ne osporava pravilnost pobijanog rješenja već isključivo upire na nepravilnosti koje su, po njegovom mišljenju, nastupile tijekom vođenja ponovljenog kaznenog postupka, a koje je iznio i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, nemaju značaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. listopada 2017.
