Baza je ažurirana 07.10.2024. 

zaključno sa NN 88/24

EU 2024/2656

Pristupanje sadržaju

Kž 523/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 523/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. N. zbog kaznenog djela iz članka 111. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12. rujna 2017. broj Ik I-497/17-9, u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba zatvorenika M. N., ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, odbijen je prijedlog zatvorenika M. N. za uvjetni otpust podnesen po punomoćnici, odvjetnici V. R., u smislu članka 158. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.  – dalje u tekstu: ZIKZ). Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. kolovoza 2016. broj Kv-I-16/16, zbog kaznenog djela iz članka 111. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, a koja kazna mu ističe 2. ožujka 2018.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. N. po punomoćnici, odvjetnici V. R., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se „preinači pobijano rješenje odobravanjem uvjetnog otpusta, odnosno podredno da se isto ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje“.

 

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetniku.

 

Žalba je osnovana.

 

Razmatrajući razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja  pobijane odluke te prigovore iznesene u žalbi zatvorenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da žalitelj s uspjehom dovodi u sumnju ispravnost zaključka prvostupanjskog suda.

 

Naime, prvostupanjski sud zaključak da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika M. N. utemeljuje na okolnosti da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora bio višekratno stegovno kažnjavan, potom da, iako je u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora bio procijenjen razinom uspješan, stvarni rehabilitacijski pomaci nisu uočeni. Također, da zatvorenik nema bezrezervnu i potpunu podršku svoje obitelji zbog ograde koju je otac zatvorenika izrazio vezano uz njegov postpenalni prihvat kao i to da se moguće zaposlenje zatvorenika po izlasku iz zatvora u caffe baru ne ukazuje primjerenim izborom s obzirom na zatvorenikovu utvrđenu sklonost alkoholu. Konačno, prvostupanjski sud navodi da je provjerom kroz e-upisnike utvrđeno da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka.

 

Međutim, opravdano zatvorenik u žalbi vezano uz utvrđenje prvostupanjskog suda da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka ističe da iz izvješća Zatvora u Z. u kojem je sadržan pouzdan podatak o vođenju kaznenih postupaka protiv zatvorenika, proizlazi da se ,,prema dostupnim podacima protiv zatvorenika ne vode postupci u tijeku“. S tim u vezi  žalitelj navodi da se brojevi spisa na koje se poziva prvostupanjski sud odnose na druga dva M. N., različita od zatvorenika, te upire da površni pregled e-upisnika, bez temeljne povjere identiteta okrivljenika po OIB-u, datumu i mjestu rođenja, nikako ne može biti vjerodostojan dokaz o tijeku kaznenih postupaka. Štoviše, kao potkrjepu svojoj tvrdnji zatvorenik u privitku žalbe dostavlja presliku zapisnika o raspravi te presliku optužnica koji se odnose na postupke na koje se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

Nadalje, a u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da zatvorenik nema bezrezervnu i potpunu podršku svoje obitelji zbog ograde koju je otac zatvorenika izrazio vezano uz njegov postpenalni prihvat, žalitelj opravdano ističe da su očeve riječi izvučene iz šireg konteksta. Naime, iz sadržaja izvješća o specifičnim okolnostima Probacijskog ureda P., proizlazi: ,,Otac navodi da je suglasan da sin M. po eventualnom odobravanju pogodnosti živi u njegovoj kući. Njegovo eventualno neprihvatljivo ponašanje neće tolerirati, ali mu ipak želi pomoći. Financijski mu ne pomaže.“ Također, kao potkrjepu takvim svojim tvrdnjama, žalitelj u prilogu žalbe dostavlja dopis oca zatvorenika, B. N., u kojem isti izjavljuje da želi da se njegov sin M. N. vrati i živi kod njega i da mu pruži bezuvjetnu podršku i pomoć. 

 

Istaknutim žalbenim navodima iznesenim u žalbi zatvorenika s uspjehom je dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o kojem ovisi ocjena jesu li ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika M. N., zbog čega je trebalo prihvaćanjem žalbe zatvorenika pobijano rešenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud uzevši u obzir primjedbe na koje mu je ovdje ukazano ponovno razmotriti zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust pri čemu će s posebnom pozornošću utvrditi i ocijeniti sve činjenice koje su od utjecaja na tu odluku te potom donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. listopada 2017.