Broj: Kž 433/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 7. studenog 2017. broj K-1/2017-58, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. studenog 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. F. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi M. F. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz ubojstva iz članka 110. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je optuženik uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. srpnja 2016. pa nadalje te mu je ujedno, na temelju članka 69. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, najdulje 3 (tri) godine, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je, na temelju članka 124. stavak 2. točke 4. ZKP/08., u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode od 22. srpnja 2016. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. F. po braniteljici, odvjetnici V. M., zbog „pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i materijalnog prava“, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženika ukine i zamijeni nekom od blažih mjera.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno tvrdnjama u žalbi optuženog M. F., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da i nakon izricanja nepravomoćne presude u konkretnoj situaciji egzistiraju razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Uporište za takvu odluku prvostupanjski sud s pravom nalazi u okolnostima počinjenja kaznenog djela ubojstva za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim koji, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuje na bezobzirnost i agresivnost u protupravnom postupanju optuženika i viši stupanj njegove kriminalne, posebice kada se ima na umu okolnost da je do inkriminiranog događaja došlo bez posebnog povoda. Osim toga, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu i organski psihosindrom, pri čemu su njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i vladanja voljom za djelo ubojstva tempore criminis bile smanjene na razini bitno, ali i to da je to djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, da je optuženik teški ovisnik o alkoholu te da nije uspostavio kvalitetnu apstinenciju pa ovisnost o alkoholu i dalje predstavlja rizik u pravcu počinjenja novih sličnih kaznenih djela, zbog čega je radi redukcije opasnosti preporučeno izricanje mjere sigurnosti obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu prema odredbama članka 69. KZ/11. koja se može provoditi i u penalnoj instituciji, a koja mjera mu je i izrečena nepravomoćnom presudom.

 

              Slijedom navedenog, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iznesene okolnosti i nadalje upućuju na postojanje neposredne i konkretne opasnost da će optuženik boravkom na slobodi, unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, počiniti isto ili slično kazneno djelo, čime su se stekli uvjeti za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

              Neovisno o navedenom, svakako treba ukazati da je, a budući da je optuženom M. F. u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci, čime je sukladno odredbi članka 123. stavka 2. ZKP/08. kojom je izričito propisano da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, prvostupanjski sud prilikom izricanja presude bio u obvezi produljiti istražni zatvor protiv optuženog M. F. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. jer je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi primjena mjere istražnog zatvora obvezna (tzv. obligatorni istražni zatvor).

 

              Međutim, s obzirom na osnovnu odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, ovaj drugostupanjski sud nalazi da takav propust prvostupanjskog suda nema odlučnog značaja za odluku o istražnom zatvoru kao mjeri osiguranja prisutnosti optuženika.

 

              Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da je ovdje u biti riječ o obligatornom istražnom zatvoru, koji ovisi od izrečene kazne i nije ga moguće zamijeniti blažim mjerama, neosnovani su žalbeni prigovori kojima optuženik upire na iskazano kajanje i protek vremena te ističe da je postao svjestan svog protupravnog postupanja i prevladao ovisnost o alkoholu, zbog čega, po mišljenju žalitelja, ne postoji mogućnost ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela, pa tako i žalbene tvrdnje optuženika da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti blažu mjeru s obzirom na to da je starije životne dobi i lošijeg zdravstvenog stanja.

 

Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. studenog 2017.