Broj: Kžm 34/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 163. st. 1. i 2. i čl. 37. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 65/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. rujna 2017. broj Kov-19/17, u sjednici održanoj 23. studenoga 2017.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog M. B. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), optužno vijeće prvostupanjskog suda je, pod toč. I. izreke, iz spisa izdvojilo policijske službene zabilješke o obavljenim informativnim razgovorima, dok je pod toč. II. izreke odbijen prijedlog okr. M. B. da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoji zapisnik suca istrage o ispitivanju svjedoka M. D. od 23. svibnja 2017. (list 199-200 spisa).
Protiv odluke pod toč. II. izreke žali se okr. M. B. po svom branitelju mr. sc. D. K., odvjetniku iz S., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i sporni zapisnik izdvoji iz spisa kao nezakonit dokaz.
Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zapisnik o ispitivanju svjedoka M. D., majke oštećenice E. i M. D., u svemu zakonit dokaz na kojem nema zapreke zasnovati sudsku odluku.
Naime, žalitelj ne spori da je majka oštećenica u postupku zakonito ispitana, ali smatra da njezina saznanja potječu od razgovora sa kćerima koje su kao djeca mlađa od 14 godina mogla biti ispitana samo na način predviđen u čl. 292. st. 1. ZKP/08. Kako je majka neformalno razgovarala sa oštećenicama bez nazočnosti okrivljenika ili stručne osobe – pedagoga, to je do svojih saznanja došla na nezakonit način, "pa je očito kako se ovdje radi o tzv. plodovima otrovne voćke".
Ovim navodima žalbe, ali i prijedloga obrane za izdvajanje dokaza na sjednici optužnog vijeća, promašena je pravna suština ocjene zakonitosti dokaza.
Naime, odredba čl. 292. st. 1. ZKP/08 odnosi se na način formalnog ispitivanja djeteta mlađeg od 14 godina kada tu dokaznu radnju u okviru kaznenog postupka provodi sud. Međutim, o tome se ovdje ne radi jer oštećena djeca tijekom istrage nisu ispitana.
Nadalje, nije u pravu žalitelj kada osporava mogućnost da roditelji, kao posredni svjedoci, iznose svoja saznanja o onom što su tijekom kaznenog postupka čuli od svoje djece. Upravo suprotno, u odredbi čl. 285. st. 4. ZKP/08, izričito je propisano da u situaciji kada se dijete, s obzirom na dob i duševnu razvijenost, ne može ispitati kao svjedok, koristit će se kao dokaz saznanja koja su u kontaktu s djecom dobili rođaci te stručne i druge osobe. Pri tome, jasno je da se radi o svjedocima "po čuvenju", čiji su iskazi, u odnosu na iskaze neposrednih svjedoka, manje dokazne vrijednosti te podliježu brižljivoj ocjeni suda.
Stoga se navodima žalbe, u stvari, polemizira o iskazu svjedoka M. D. s aspekta njezine vjerodostojnosti, što žalitelj pogrešno kvalificira kao prigovor zakonitosti dokaza.
Kako time navodi žalbe nisu osnovani, te ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. studenoga 2017.
