Baza je ažurirana 11.12.2024. 

zaključno sa NN 122/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 468/2017-4 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 468/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. studenog 2017. broj Kv I-38/17-5, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog Ž. G. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. G. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. G. po branitelju, odvjetniku V. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., stavaka 2. i 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor protiv optuženika ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prije svega, a nasuprot paušalnim i neargumentiranim žalbenim tvrdnjama optuženog Ž. G. da je pobijano rješenje ,,nejasno, a razlozi istog nedostatni i proturječni (čl. 468. st. t. 11. ZKP/08)“, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza, za svoju odluku je dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, pobijanim rješenjem nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika zbog opasnosti od ponavljanja djela, unatoč njegovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti i starijoj životnoj sobi (61 godina), što se posebno apostrofira žalbom optuženika, prvostupanjski sud s pravom utemeljuje na načinu počinjenja kaznenih djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret te osobinama ličnosti optuženika. Naime, okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela, posebice to da je optuženik nalazeći se u težem pijanom stanju s koncentracijom od najmanje 2,80 g/kg apsolutnog alkohola u krvi upotrijebio vatreno oružje u zatvorenom prostoru ispucavši svo streljivo iz revolvera, upućuju na bezobzirnosti i upornost optuženika u protupravnom postupanju i visok stupanj njegove kriminalne volje. Kada se uz navedeno imaju na umu i rezultati psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženik osoba s alkoholnom ovisnošću i dijagnosticiranim poremećajem ličnosti narcističkog tipa te da je mišljenje vještaka psihijatra, protivno žalbenim prigovorima, da kod optuženika upravo zbog njegove ovisnosti o alkoholizmu, postoji opasnost od počinjenja novog, sličnog ili težeg kaznenog djela (list 245.), slijedom čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani optuženog Ž. G. postoji neposredna i konkretna opasnost da će, boravkom na slobodi, ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Stoga je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda neophodno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja iteracijske opasnosti, dok se ista svrha, s obzirom na značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza, kako to neosnovano predlaže žalitelj.

 

              Kraj takvog stanja stvari, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da je optuženik već 40 godina lovac te nije imao nikakav eksces u vezi s uporabom oružja, da pije alkohol dugi niz godina, a do predmetnog događaja nije počinio nikakav eksces u alkoholiziranom sanju, da se kritične zgode slavilo tzv. Martinje te se pretežiti broj gostiju nalazio u alkoholiziranom stanju, kao niti opetovanim žalbenim navodima da već preko tri godine ne konzumira nikakva alkoholna pića.

 

Ni daljnjim žalbenim prigovorima da svako daljnje zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru predstavlja izdržavanje kazne koja još nije izrečena, čime upire na povredu načela razmjernosti, nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, prilikom ocjene o povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda, pri tome osobito imajući na umu okolnosti zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika produljen odnosno potrebu primjene istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. prosinca 2017.

Copyright © Ante Borić