Broj: Kž 488/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 8. prosinca 2017. broj Kov-41/17-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. prosinca 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. H., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članak 118. stavak 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. H. po branitelju D. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da da se pobijano rješenje preinači na način da se ,,ukine odluka o produljenju istražnog zatvora“.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Naime, okrivljeni M. H. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, već višekratno osuđivan, kako zbog imovinskih kaznenih djela (krađe, teške krađe, uništenje i oštećenje stvari), tako i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teške tjelesne ozljede, nasilničko ponašanje u obitelji, sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe), dakle, i zbog istovrsnih kaznenih djela onima koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, pri čemu su mu većinom izricane kazne zatvora. Izneseno, uz činjenicu da je ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, ukazuje da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i imovinskih kaznenih djela te upućuje na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.
Kada se uz navedeno imaju na umu i rezultati psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da struktura ličnosti okrivljenika najviše odgovara dissocijalnom poremećaju koji se manifestira u naglašenoj emocionalnoj labilnosti, niskom frustracijskom pragu, sklonosti agresivnim acting-out reakcijama, nedovoljno razvijenom osjećaju krivnje i dogovornosti te poštivanju zakonskih i moralnih normi, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje upućuju na to da kod okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi, počiniti isto ili slično kazneno djelo te jasno upućuju na zaključak da je u konkretnoj situaciji neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.
Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kojima okrivljenik, upirući na svoje teško narušeno zdravstveno stanje (prijelomi 7., 8. i 9. rebra), tvrdi da fizički nije u stanju počiniti kazneno djelo, ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. prosinca 2017.
