Broj: Kž 493/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. B., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog G. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. prosinca 2017. broj Kv I-427/2017-2 (Kovm-6/2017), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog G. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog G. B. zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavaka 1. i 2. KZ/11., 30 kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavaka 1. i 5. KZ/11., kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavaka 1. i 2. KZ/11. te kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. i 3. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog G. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode i provedenog u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni G. B. po branitelju, odvjetniku  Saši Jelušiću, ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te se ,,istražni zatvor u odnosu na okrivljenika G. B. temeljen na osnovi iz čl. 123 st. 1 toč. 3 ZKP ukida i zamjenjuje mjerom opreza zabrane približavanja žrtvi“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio da u konkretnoj situaciji postoje opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog G. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koja utvrđenja je iznio valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Tako je prvostupanjski sud s pravom utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio 31 kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina i kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju te upoznavanja djece s pornografijom zbog kojih se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči, proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. pa su neosnovani žalbeni navodi kojima žalitelj takav zaključak nastoji osporiti dajući svoju analizu i ocjenu svih do sada provedenih dokaznih radnji.

 

Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret u ovom postupku, a koja je u konkretnom slučaju, s obzirom na stadij predmetnog kaznenog postupka, ostvarena jer proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu i sveobuhvatnu analizu izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, dati raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

 

Okrivljeni G. B. se podignutom optužnicom osnovano sumnjiči da je terećena kaznena djela počinio u razdoblju od pet godina (2008.-2013.) i to na štetu svoje maloljetne nećakinje koja je na početku inkriminiranog razdoblja imala svega 11 godina, iskoristivši njezinu mladost i naivnost, zlorabeći autoritet tetka te iskorištavajući odnos povjerenja koje je prema njemu imala. Izneseno, posebice imajući na umu brojnost inkriminiranih mu kaznenih djela te duljinu inkriminiranog razdoblja, ukazuje na bešćutnost, upornost i odlučnost okrivljenika u protupravnom djelovanju i visok stupanj njegove kriminalne volje, a time i na realnu i konkretnu opasnost od ponavljanja djela, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

 

Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti okrivljenika, za sada neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog G. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na strani okrivljenika.

 

Naime, značaj i kvaliteta okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora ukazuju na to da se njegova svrha za sada ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, pa tako ni od strane okrivljenika predloženom mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08., jer ona, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavlja prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

Takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika kojima se upire na protek „toliko vremena od završetka perioda navodnih inkriminacija“, kao niti žalbenim tvrdnjama da okrivljenik prebiva u Republici Francuskoj, dok u Republiku Hrvatsku dolazi tek nekoliko puta godišnje, gdje ne boravi u mjestu u kojem prebiva oštećenica.

 

Konačno, iako žalitelj s pravom ističe da je u izreci pobijanog rješenja pogrešno kao početak okrivljenikovog boravka u istražnom zatvoru naveden 9. prosinac 2017., radi se o omašci u pisanju pobijanog rješenja koja nije od odlučnog značaja na njegovu osnovanost i zakonitost. Međutim, prvostupanjski će sud prilikom daljnjeg odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora u nastavku predmetnog kaznenog postupka svakako voditi računa o tome da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode i to od 9. listopada 2017.

 

Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 29. prosinca 2017.