Broj: Kž 9/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2. te člankom 37. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. prosinca 2017. broj Kv-I-136/2017-3, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavkom 1., stavkom 2. te člankom 37. KZ/11. članka 158. stavka 2. KZ/11 te članka 163. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, te prema maloljetnoj I. Š. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 163. stavcima 1. i 2. i člankom 37. KZ/11, članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. i člankom 38. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, odvjetniku mr. sc. D. K., navodeći da se žalba podnosi „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se protiv optuženika ukine istražni zatvor i da ga se odmah pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije dovoljno dobro obrazložio odluku o „određivanju“ istražnog zatvora.

 

Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. B., prvostupanjski sud, protivno žalbenim prigovorima, s pravom nalazi u rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s psihičkim smetnjama koje odgovaraju mješovitom poremećaju osobnosti te poremećaju seksualne sklonosti, parafiliji, a u sklopu koje se razvila i ovisnost o internetskoj pornografiji, uključujući i dječju pornografiju, što su razlozi koji su doveli do redukcije ubrojivosti kod optuženika, zbog kojih postoji i opasnost od počinjenja novih kaznenih djela.

 

Pri tomu je potrebno uzeti u obzir i način počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, koji upućuje na nepopustljivost i odlučnost u protupravnom postupanju, pa stoga i visok stupanj kriminalne volje, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

 

Nadalje, iako je točno da vođenje drugog kaznenog postupka protiv optuženika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela jer bi to bilo protivno načelu presumpcije nevinosti optuženika, žalitelj ispušta iz vida da je ocjenu o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika utemeljio ne samo na činjenici da su protiv njega u tijeku i drugi kazneni postupci, već i na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, kao i na sadržaju nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. med. spec. psih. J. Š. Okolnost, pak, da je sudska vještakinja navela da za izvršenje preporučene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja preporučuje ambulantni tretman, kako to u žalbi ističe optuženik, ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud ocijenio postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, s obzirom na to da je sudska vještakinja u svojim zaključcima ujedno naglasila, što žalitelj zanemaruje, da ambulantni tretman preporučuje jer stacionirani tretman za poremećaje osobnosti uz komorbiditet jake ovisnosti o internetu ne postoji u Republici Hrvatskoj.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je optuženik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo te je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Budući da niti ostalim žalbenim prigovorima kojima se upire na obiteljske prilike optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 15. siječnja 2018.