Broj: Kž 68/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. E. L., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u  Splitu od 27. studenog 2017. broj K-20/2017, u sjednici održanoj 15. ožujka 2018.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. P. E. L. prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine za kaznena djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11, dok se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci iz opozvane djelomične uvjetne osude izrečene mu pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 2014. broj K-34/14 kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri ) mjeseci ima izvršiti, a da se uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, pa se opt. P. E. L. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. u vezi s čl. 53. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11, uračuna vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječnja 2014. do 28. travnja 2015. i od 6. lipnja 2017. pa nadalje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu opt. P. E. L. je proglašen krivim zbog dva  kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ/11 za koja su mu uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. st. 1. toč. 3. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju po dvije godine za svako djelo te je opozvana djelomična uvjetna osuda iz pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 2014., broj K-34/14 kojom je opt. P. E. L. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci na način da se dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca ima izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ako u roku od pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, pa je optuženik primjenom čl. 53. KZ/11 i čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2017. pa nadalje.

Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 100,00 kuna.

Na temelju čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1.-7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka i to troškove vještačenja 2.216,00 kuna, paušalnu svotu 500,00 kuna, dok će troškovi branitelja po službenoj dužnosti biti isplaćeni iz sredstva tijela koje vodi postupak, a potom naplaćeni od optuženika posebnim rješenjem.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi „na strožu jedinstvenu kaznu zatvora“.

U odgovoru na žalbu podnesenom putem braniteljice M. M., odvjetnice iz S., optuženik navodi da je prvostupanjski sud primjereno vrednovao značaj utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti i predlaže odbijanje žalbe državnog odvjetnika.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Državni odvjetnik smatra da je značaj otegotnih okolnosti (djela počinjena u vremenu provjeravanja iz pravomoćne djelomične uvjetne osude, višekratni specijalni povratnik) trebao više doći do izražaja pri odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora.

Unatoč postojanja niza olakotnih okolnosti utvrđenih po sudu prvog stupnja (priznanje djela uz iskreno kajanje i žaljenje, isprika oštećenicima kojima su otuđeni predmeti vraćeni, bitno smanjena ubrojivost, spremnost na korekciju ponašanja) u pravu je državni odvjetnik da su otegotne okolnosti podcijenjene pri odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora. Optuženik je u više navrata činio istovrsna kaznena djela, a ustrajnost u kriminalnom ponašanju izražena je činjenicom da je predmetna djela počinio za vrijeme provjeravanja iz pravomoćno izrečene djelomične uvjetne osude. Imajući na umu da su optuženiku pobijanom presudom utvrđene kazne zatvora u trajanju po dvije godine za svako kazneno djelo te da je uzeta kao utvrđena i kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci iz opozvane djelomične uvjetne osude, po ocjeni ovog suda osuda na jedinstvenu kaznu zatvora koja je tek prešla zakonski minimum propisane kazne zatvora za (jedno) kazneno djelo kvalificiranog oblika razbojništva nije primjerena za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelima prema podacima u spisu, kako u odnosu na vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječnja 2014. do 28. travnja 2015. u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-34/14 te ovdje istražnog zatvora od 6. lipnja 2017. nadalje.

Slijedom navedenog te kako nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 koje je ovaj drugostupanjski sud ispitao po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb 15. ožujka 2018.