Broj: Kž 16/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. Z. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci, od 17. studenog 2014. br. K-17/14, u sjednici održanoj 27. ožujka 2018., u nazočnosti opt. S. Z. i njegovog branitelja G. M., odvjetnika iz R.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba opt. S. Z., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se opt. S. Z. za kazneno djelo razbojništva, iz čl. 230. st. 2. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
II. Odbija se u cijelosti žalba državnog odvjetnika i u preostalom dijelu žalba opt. S. Z., te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. S. Z. za kazneno djelo razbojništva, iz čl. 230. st. 2. KZ/11), počinjeno na način opisan u izreci pobijane presude i na temelju istog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci.
Na temelju čl.148. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), ošt. A. d.o.o. dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u cijelosti u iznosu od 1.500,00 kn, dok je ošt. V. G. sa imovinsko pravnim zahtjevom u iznosu od 15.000,00 kn, upućena na parnicu.
Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju.
Žalbu je podnio i opt. S. Z. putem branitelja G. M., odvjetnika iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu optuženika smatra istu neosnovanom i predlaže da se ta žalba odbije.
Spisi predmeta su prije sjednice bili na razmatranju kod državnog odvjetnika, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
Sjednica vijeća održana je u nazočnosti opt. S. Z. i njegovog branitelja G. M., odvjetnika iz R., te u odsutnosti državnog odvjetnika koji nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici.
Žalba optuženika djelomično je osnovana u odnosu na odluku o kazni, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
Opt. S. Z. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kada je zaključio da je upravo optuženik počinitelj spornog razbojništva, iako su po ocjeni žalitelja ispitani svjedoci potvrdili alibi optuženika da je u navedeno vrijeme bio na drugom mjestu i nije mogao počiniti djelo za koje je proglašen krivim.
Protivno takvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza, zaključio da je upravo optuženik počinitelj spornog razbojništva jer to proizlazi prije svega iz logičnih, uvjerljivih i suglasnih iskaza svjedoka V. G. i B. Q., koji su s potpunom sigurnošću prepoznali upravo optuženika kao počinitelja spornog razbojništva, čije iskaze i rezultate prepoznavanja sud opravdano prihvaća cijeneći da su objektivni i realni te da nisu imali nikakvih razloga da neosnovano terete optuženika za razliku od iskaza svjedoka alibija A. H. i V. L., koji su dali neuvjerljive iskaze koje sud pravilno cijeni kao pristrane jer se radi o prijateljima optuženika koji su pokušali potvrditi neuvjerljivu obranu optuženika da je kritične večeri od 17 sati pa sve do jedan sat iza ponoći bio s njima na jednom parkiralištu gdje su se zabavljali i čekali ponoć kako bi čestitali rođendan A. H. Naime, očito je da optuženik nije bio kontinuirano u društvu s navedenim svjedocima budući da iz uvjerljivih iskaza svjedoka V. G. i B. Q. proizlazi da je optuženik oko 21,30 sati bio na mjestu događaja u pekari A. i na njihovu štetu počinio kazneno djelo razbojništva, pa imajući u vidu tako utvrđene činjenice i uvjerljive razloge iznesene od strane prvostupanjskog suda, tada je i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan zaključak da je upravo optuženik počinitelj predmetnog razbojništva.
U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i opt. S. Z. zbog odluke o kazni.
Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, u povodu podnesenih žalbi državnog odvjetnika i opt. S. Z. zbog te žalbene osnove, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je u tom dijelu osnovana žalba optuženika.
Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne (olakotne i otegotne okolnosti), pri čemu je, suprotno navodima u žalbi državnog odvjetnika, a sukladno navodima u žalbi optuženika, optuženiku izrečena prestroga kazna, pa je i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući na umu sve istaknute okolnosti, opravdano očekivati da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine prema opt. S. Z. ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. i čl.47. KZ/11.
Prema svemu što je izloženo i budući da pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 476. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12.,156/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.-17.), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP/08.-17., presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 27. ožujka 2018.
