Baza je ažurirana 11.12.2024. 

zaključno sa NN 122/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 145/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 145/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 16. studenog 2017. broj Kv I-36/2017 (K-12/2016-8), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog J. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. K. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), ukinute su mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točka 5. (ispravno bi bilo članka 98. stavka 2. točke 5.) ZKP/08., zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenim B. P. i svjedokinjom A. Lj. Na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. protiv optuženika je produljena primjena mjere opreza zabrane približavanja B. P. na udaljenost ne bližu od 50 metara. Naposljetku, tim rješenjem je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., optuženik upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ona biti zamijenjena istražnim zatvorom te je na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08., odlučeno da će ovu mjeru opreza provoditi i kontrolirati Policijska postaja K. i Policijska postaja K.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku H. M., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine mjera opreza zabrane približavanja B. P., a podredno da se ono ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, optuženik, se ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda. Osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da nema mjesta daljnjoj primjeni mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. zabrane približavanja žrtvi B. P. Pritom, suština žalbe svodi na tvrdnju da se navedene mjere opreza uredno pridržava, a da stvarno niti nema mogućnosti susretanja sa žrtvom, jer žive u različitim mjestima. Osim toga, izražava strah da bi jedino žrtva, svojim ponašanjem, mogla uzrokovati kršenje mjere.

 

Međutim, protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve odlučne okolnosti te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ali da se svrha tog istražnog zatvora može ostvariti primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. pa je neosnovana žalba optuženika zbog žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, osnovana sumnja kao opći uvjet primjene istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. proizlazi iz činjenice da je optužnica protiv optuženika potvrđena. Posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. proizlazi iz okolnosti počinjenja inkriminiranog djela iz kojeg je razvidno da se radi o određenom animozitetu između optuženika kao poljoprivrednika i žrtve kao posrednika u organiziranju sportskog lova. Osim toga, s obzirom na činjenični opis optužnice prema kojem se optuženik tereti da je pokušao usmrtiti žrtvu zamahivanjem sjekirom, nije bez važnosti niti činjenica da je optuženik ranije osuđen zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari. Prema tome, i ovaj sud zaključuje da na strani optuženika postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja ili dovršenja djela. Međutim, s obzirom na to da se radi o osobi zrelije životne dobi, koja do sada nikada nije bila osuđivana za slično kazneno djelo, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se uočena opasnost od ponavljanja djela može s uspjehom otkloniti i primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. zabrane približavanja žrtvi, tim više što iz spisa proizlazi da se optuženik te mjere pridržavao i da je ona ostvarivala svoju svrhu.

 

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 30. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić