Broj: Kž 155/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. S., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2018. broj Kov-Iz-4/18 (Kov-88/17), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. travnja 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute (sada potvrđene) optužnice protiv optuženog L. S., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), pod točkom I. izreke ukinut je istražni zatvor protiv optuženika, pod točkom II. na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. optuženiku je određena primjena mjera opreza zabrane približavanje oštećenoj N. S. na razdaljinu manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom N. S., a pod točkom III. određeno je da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Naime, prvostupanjski je sud prvo osnovano utvrdio postojanje osnovane sumnje kao temeljne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, kao i onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, a potom je s pravom zaključio da se ista svrha koja bi se postigla primjenom istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. prema optuženiku, dajući valjane razloge za tu odluku.
Naime, one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i razborito predvidivu bojazan da će optuženi L. S. boravkom na slobodi počiniti kazneno djelo kojim prijeti, odnosno nastaviti s istom ili istovrsnom kriminalnom aktivnošću, proizlaze iz brojnosti terećenih mu kaznenih djela u ovom postupku (teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i prijetnje), kao i načina njihovog počinjenja koji upućuje na viši stupanj upornosti i kriminalne volje optuženika u njegovom protupravnom postupanju na štetu oštećenice. Uz navedeno, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik ranije prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu bivše supruge, oštećene N. S. Stoga na temelju svega izloženog, pravilno zaključuje prvostupanjski sud o postojanju okolnosti zbog kojih je optuženiku moguće odrediti istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Međutim, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može ostvariti primjenom izrečenih mjera opreza. Naime, iz medicinske dokumentacije koju je optuženik dostavio u spis, proizlazi da je on nakon puštanja iz istražnog zatvora poduzeo konkretne korake da bi se stabiliziralo njegovo psihičko stanje te se javio na pregled u Psihijatrijsku bolnicu „Sveti Ivan” u Zagrebu te ponovno na kontrolni pregled mjesec dana kasnije. Na nalazu kontrolnog pregleda (list 373. spisa) navedeno je da se optuženik javio u „Dugu” u svrhu provođenja psihosocijalnog tretmana, zaštitne mjere izrečene mu u prekršajnom postupku, koja okolnost upućuje na to da je optuženik spreman prihvatiti i poštivati odluke sudova.
Uvažavajući pored toga činjenicu da je optuženik proveo u istražnom zatvoru pet mjeseci, a nakon puštanja iz istražnog zatvora nije se približavao oštećenici niti je s njom pokušavao stupiti u kontakt, to je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na optuženika da shvati nedopuštenost svog ponašanja i da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela na štetu oštećene N. S. može otkloniti primjenom izrečenih mjera opreza.
Iako su točni žalbeni navodi državnog odvjetnika da su optuženik i oštećenica i prije inkriminiranog događaja živjeli odvojeno, a optuženik je unatoč tome osnovano sumnjiv da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, njegovo sadašnje ponašanje ukazuje na to da će se pridržavati sudske odluke o zabrani kontaktiranja i približavanja oštećenici. Osim toga, optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. travnja 2018.
