Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 161/2018-4 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 161/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., br. 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 23. veljače 2018. broj Kv I-Us-23/2018 (K-Us-11/16), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. travnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog S. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., br. 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. u vezi s člankom 99. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženom S. V. produljena je primjena mjere opreza obveze javljanja jednom mjesečno Policijskoj upravi i., načelniku policijske postaje na čijem području ima prijavljeno prebivalište ili osobi koju on odredi, uz upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. V. po branitelju, odvjetniku V. V., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, žalitelj smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora pa da samim time ne postoje niti uvjeti za produljenje primjene mjere opreza iz članka 98. ZKP/08., sadržajno upirući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, optuženik smatra da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo jer od 28. rujna 2017., kada mu je određena primjena mjera opreza, on nije prijavljivan da bi bio počinitelj bilo kakvog kaznenog djela.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski je sud, nakon što je prethodno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s pravom zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može uspješno osigurati i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da na strani optuženika ne postoji iteracijska opasnost. Naime, ocjenjujući postojanje takve opasnosti na strani optuženika, prvostupanjski sud ima u vidu okolnosti kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, značaj njegove uloge u okviru zločinačkog udruženja, visok stupanj organiziranosti optuženika i koordinaciju njihova postupanja te preciznu podjelu uloga, kao i količinu inkriminirane droge te činjenicu visine pribavljene protupravne imovinske koristi, te pravilno zaključuje da te okolnosti ukazuju na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju optuženika.

 

Ukupnost navedenih okolnosti valja dovesti u vezu s činjenicom da je optuženik prema podacima iz kaznene evidencije u već dva navrata osuđen zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.). Osim što je razvidno da se radi o djelima koja su istovrsna kaznenom djelu iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., koje se optuženiku sada inkriminira potvrđenom optužnicom, vidljivo je i da je optuženik kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/97., za koje je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Puli – Pola od 1. travnja 2011. broj K-247/11, koja je postala pravomoćna 24. travnja 2011., počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Puli – Pola od 10. studenog 2008. broj K-358/08, koja je postala pravomoćna 4. prosinca 2008., a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci, uvjetno na tri godine. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost navedenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na bojazan od optuženikovog ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

 

Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Pritom je sud pravilno vodio računa i o proteku vremena od počinjenja inkriminiranog djela, kao i o značaju uloge optuženog S. V. unutar zločinačkog udruženja, a tako i o tome da optuženik u razdoblju od kada mu je rješenjem od 28. rujna 2017. broj Kv I-Us-62/17 ukinuto jamstvo i određena mjera opreza nije bio prijavljen zbog počinjenja bilo kojeg kaznenog djela, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Stoga je zakonito i pravilno optuženiku produljena daljnja primjena mjere opreze iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Pravilnost prvostupanjskog rješenja nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima optuženika kojima se ističe da „činjenica da određeni svjedok još nije ispitan ne može sama za sebe automatski predstavljati takvu osobitu okolnost koja bi upućivala na opasnost od utjecaja na svjedoka“. Naime, žalitelj ispušta iz vida činjenicu da se produljenjem primjene mjere opreza optuženiku prevenira iteracijska opasnost na njegovoj strani, što predstavlja razloge za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne opasnost od utjecaja na svjedoke, što predstavlja istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

 

Ujedno, neosnovano optuženik navodi da je produljenje mjere opreza protivno odredbama ZKP/08., smatrajući da je u konkretnom slučaju prije donošenja pobijanog rješenja proteklo najdulje trajanje istražnog zatvora prema odredbi članka 133. ZKP/08. Naime, žalitelj zanemaruje da je prema odredbi članka 98. stavka 6. ZKP/08., među ostalim, propisano da trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 6. travnja 2018.

Copyright © Ante Borić