Broj: Kr 9/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. D., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi s st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog I. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 23. svibnja 2017. godine, broj K-419/2016-104 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 26. listopada 2017. godine, broj Kž-171/2017-5, u sjednici održanoj 10. travnja 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 23. svibnja 2017. godine, broj K-419/2016-104 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 26. listopada 2017. godine, broj Kž-171/2017-5 osuđen je I. D. što je počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 4. KZ/11. temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Protiv ove presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni I. D. po branitelju V. G., odvjetniku iz B. Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08.) i to zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, tvrdeći da je ta povreda mogla utjecati na presudu. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ovaj izvanredni pravni lijek usvoji i ukine obje presude.

Državno odvjetništvo u svome odgovoru na podneseni zahtjev, u smislu čl. 515. st. 4. ZKP/08., predložilo je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zatvorenika I. D. odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovana.

Cjelokupni zahtjev zatvorenika I. D. obrazlagan je drugačijim vrednovanjem izvedenih dokaza nego li je to učinjeno po drugostupanjskom sudu, uz zaključak da je obrazloženje drugostupanjskog suda u pogledu ocjene vjerodostojnosti svjedoka „neadekvatno obrazloženo“, „paušalno“ i „samo prividno“.

Uvodno valja istaći da se ovaj izvanredni pravni lijek uopće ne može podnositi iz razloga kojim se osporava sudu ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Podnositelj zahtjeva stoga pokušava svoj zahtjev obrazložiti tvrdnjom da drugostupanjski sud nije dao razloge zašto iskaz svjedoka V. iz prvostupanjskog postupka, na koji se ukazuje žalbom kao povoljan za okrivljenika, ne prihvaća kao istinit i točan.

Međutim, nasuprot ovoj tvrdnji iz zahtjeva, drugostupanjski sud je dao svoj odgovor u pogledu u žalbi istaknutih navoda o potrebi prihvaćanja kao istinitog iskaza svjedoka V., a to što podnositelj zahtjeva nije zadovoljan sa takvim obrazloženjem drugostupanjskog suda već ga naziva neadekvatnim, paušalnim i prividnim, predstavlja samo iznošenje osobnog stava o vjerodostojnosti nekog dokaza koja ocjena se razlikuje od ocjene suda kako je ona iznesena u redovnom postupku tj. povodom podnesene žalbe. Pri tome valja istaći da drugostupanjski sud nije u obavezi očitovati se o svakom svjedoku za koga žalitelj iznosi svoju drugačiju ocjenu od one kako ju je iznio prvostupanjski sud. U tome dijelu drugostupanjski sud je dovoljno jasno naznačio da je ispitao prvostupanjsku žalbu u dijelu u kome se pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja i da nakon pažljive analize provedenog dokaznog postupka prihvaća utvrđenja kako ih je utvrdio i prvostupanjski sud.

Odredba čl. 459. st. 5. ZKP/08 odnosi se na oblik izrade pisanog otpravka presude i presuda kako ju je izradio drugostupanjski sud potpuno korespondira za zahtjevima iz ovog članka te se i ne može raditi o povredi prava na djelotvorno pravno sredstvo, kako to pogrešno ističe podnositelj zahtjeva. To se odnosi i na dio obrazloženja drugostupanjske presude kojom je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena na teže i odluka o kazni. Naime, u dijelu odluke o kazni drugostupanjski sud je ovlašten provesti drugačije vrednovanje po prvom stupnju utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti i zatim preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni sukladno svome vrednovanju ovih okolnosti i istaknutoj žalbi stranaka.

Iz obrazloženja podnesenog zahtjeva ne proizlazi, kako to tvrdi podnositelj zahtjeva da bi se u bilo kojem segmentu moglo govoriti o povredi prava na jednakost pred zakonom u odnosu na legitimna očekivanja, jer kazna kako je izrečena drugostupanjskom presudom koja se je na donjoj granici zakonom zapriječene kazne niti po čemu ne odudara od kazni kakve se izriču za kaznena djela za koje je utvrđena krivnja osuđenom I. D.

S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 512. u svezi s čl. 519. ZKP/08. zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 10. travnja 2018. godine