Broj: Kr 25/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. D., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog Z. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. studenog 2017. godine, broj K-1771/17-9 i presuda Županijskog suda u Splitu od 9. siječnja 2018. godine, broj Kž-3/2018-5, u sjednici održanoj 10. travnja 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Z. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. studenog 2017. godine, broj K-1771/17-9 i presuda Županijskog suda u Splitu od 9. siječnja 2018. godine, broj Kž-3/2018-5 osuđen je Z. D. što je počinio kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Protiv ove presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osobno osuđeni Z. D., bez da je naveo zakonsku osnovu, a iz obrazloženja podnesenog izvanrednog pravnog lijeka vidljivo je da osporava pravomoćnu presudu osporavajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da ga se „oslobodi od kazne“ i „pusti na slobodu“.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svome odgovoru na podneseni zahtjev, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08., predložilo je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zatvorenika Z. D. odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovana.

Prvostupanjska presuda u ovom predmetu donesena je nakon što se optuženi D. očitovao da se za kazneno djelo kako mu je stavljeno na teret smatra krivim, a žalba je bila podnesena samo zbog odluke o kazni.

Nakon pravomoćnog dovršetka postupka, osuđeni D., očigledno nezadovoljan visinom kazne na koju je osuđen, sada osporava utvrđenje suda u odnosu na činjenično stanje, tvrdeći da on nije počinio kazneno djelo kako je to priznavao tijekom rasprave, pa samim time da se i kazna na koju je osuđen ukazuje nepravednom.

Međutim, ovaj izvanredni pravni lijek uopće nije moguće podnijeti radi ponovnog ispitivanja ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Posebno valja istaći da nakon očitovanja okrivljenika kojim on priznaje počinjenje kaznenog djela kako mu je optužnicom bilo stavljeno na teret, niti u drugostupanjskom postupku u smislu čl. 464. st. 7. ZKP/08., optuženi nema pravo na podnošenje žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osim „…. ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka“.

Prema tome ovim izvanrednim pravnim lijekom osuđena osoba uopće nema mogućnost ponovno podvrgavati ispitivanju pitanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 512. u svezi s čl. 519. ZKP/08. zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 10. travnja 2018. godine