Broj: Kž 191/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. F., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 19. ožujka 2018. broj Ik I-34/18-7, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika S. F. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Šibeniku je, na temelju čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – Odluka Ustavnog suda, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), odbio kao neosnovan prijedlog Zatvora u Šibeniku za uvjetni otpust zatvorenika S. F. podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158.a st. 1. ZIKZ-a. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 11. studenog 2016. br. K-1079/16, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2017. br. Kž-65/17-3, zbog dva kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11, a kazna zatvora mu ističe 17. lipnja 2018.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio zatvorenik osobno, s prijedlogom da se prihvati njegova žalba i da mu se odobri uvjetni otpust.
Spis je, sukladno čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud pravilno cijenio da bez obzira na postojanje okolnosti koje zatvorenik ističe u žalbi, da je otac jednog mlt. djeteta, da je u zatvoru bio radno angažiran na poslovima pomoćnog radnika u skladištu i da nije bio stegovno tretiran te da ima osiguran postpenalni prihvat u primarnu obiteljsku zajednicu, kao i možebitno zaposlenje na slobodi, da je zatvorenik u razdoblju od 2009. do 2015. u šest navrata pravomoćno osuđivan, da ne iskazuje kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, da je što se tiče razine uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne procijenjen razinom "zadovoljava" i da mu nisu utvrđene pogodnosti izlaska.
Iznijete okolnosti i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upućuju na zaključak da je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne. Kraj takvog stanja stvari, navodi žalitelja da bi na slobodi mogao voditi brigu o svom djetetu i da je u prijedlogu za uvjetni otpust izostalo pozitivno mišljenje samo zbog njegovog verbalnog sukoba sa referenticom ne dovode s uspjehom u sumnju naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda. To posebice kada se ima u vidu da je zatvorenik, između ostalog, osuđen i zbog kaznenih djela s elementima nasilja i da je kaznena djela za koja sada izdržava jedinstvenu kaznu zatvora počinio u manje od šest mjeseci od kada je uvjetno otpušten s prethodnog izdržavanja kazne zatvora.
Slijedom izloženog, a kako žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. travnja 2018.
