Broj: Kž 208/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi s st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2018. godine, broj Ik I-124/18-10, u sjednici održanoj 24. travnja 2018. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. D. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev za uvjetni otpust zatvorenika M. D.
Protiv toga rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. D., ne navodeći žalbenu osnovu, ali iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba nije osnovana.
Naime, osnovni razlog kojim se rukovodilo vijeće kada je odbilo zamolbu za uvjetni otpust zatvorenika M. D. je utvrđenje da je zatvorenik nekritičan prema izrečenim mu kaznama te dosada izricane kazne nisu kod njega dovele do pozitivnih promjena u ponašanju. Stoga nije u pravu zatvorenik M. D. kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, argumentirajući to njegovom radnom angažiranošću na izdržavanju kazne zatvora i utvrđenjem da nije dolazio u sukob sa drugim zatvorenicima niti da je stegovno kažnjavan.
Nasuprot ovim utvrđenjima ostaju i utvrđene činjenice njegove višekratne osuđivanosti za kaznena djela i prekršaj, pri čemu izrečene kazne očito nisu polučile svoju svrhu uz nekritičnost prema kaznama koje sada izdržava, očito je visok stupanj izvjesnosti kriminalnog povrata te se doista puštanje zatvorenika na uvjetni otpust ne ukazuje opravdanim.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih zatvorenik pobija prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. travnja 2018. godine
