Baza je ažurirana 11.12.2024. 

zaključno sa NN 122/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 193/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 193/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 6. travnja 2018. broj Kv I-Us-14/2018-7 (K-Us-4/2017-284), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. svibnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i dva kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., optuženog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., optuženog D. G., optuženog M. P., optuženog I. G., optuženog I. G., optuženog M. D. i optuženog N. M. zbog kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te optuženog D. D. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika D. K. i D. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.). Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom D. K. od 15. prosinca 2015. do 22. siječnja 2016 i od 18. travnja 2016. pa nadalje, a optuženom D. T. od 18. travnja 2016. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. T. osobno i po branitelju, odvjetniku A. Č., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine. S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Optuženik u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje, kao općeg uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, upirući time na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da iz dokaza koji su do sada izvedeni na raspravi ne proizlazi da je počinio inkriminirana mu kaznena djela pa da stoga više nema uvjeta za produljenje istražnog zatvora. Optuženiku se ponovno skreće pozornost da su kod odluke o istražnom zatvoru prvostupanjski i drugostupanjski sud vezani činjeničnim i pravnim navodima potvrđene optužnice i ne provode ocjenu dokaza, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća koje odlučuje o kaznenoj odgovornosti optuženika.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi D. T. počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji. Shodno tome, u potpunosti su neosnovani opširni žalbeni navodi u kojima optuženik daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, smatrajući dokazanim da on nije počinio kazneno djelo iz 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. jer da „još uvijek nije utvrđena njegova uloga niti stupanj njegov kriminalne aktivnosti”.

 

Nije u pravu optuženi D. T. ni kada tvrdi da nije ispunjena posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Utemeljenost istražnozatvorske osnove protiv tog optuženika iz citirane osnove prvostupanjski sud s pravom nalazi u ulozi tog optuženika u okviru zločinačkog udruženja i načinu inkriminiranog mu postupanja, kako je to opisano potvrđenom optužnicom, koji upućuju na iznimnu organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja, njihovu međusobnu povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama bitnima za cjelokupno kriminalno postupanje samog zločinačkog udruženja, količini prokrijumčarene droge te činjenici da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element (Republika Crna Gora, Republika Srbija). Pored navedenog kaznenog djela u okviru zločinačkog udruženja, optuženiku se stavlja na teret i to da je nabavio drogu amfetamin, ekstrakt kanabisa i marihuanu radi daljnje prodaje.

 

Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da sve izložene okolnosti upućuju na znatnu upornost, organiziranost i odlučnost u protupravnom postupanju te izuzetno visok stupanj kriminalne volje kod optuženog D. T.

 

Imajući na umu sve izloženo, uz činjenicu da se radi o višekratno osuđivanoj osobi, između ostalog i zbog kaznenih djela zloporabe opojnih droga, na strani optuženog D. T. postoje one osobite okolnosti koje u svojoj međusobnoj povezanosti upućuju na postojanje realne i razborito predvidive opasnosti da će taj optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem nove, iste ili istovrsne kriminalne aktivnosti. Prema tome, primjena mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u cilju otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti i nadalje je nužna.

 

Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika o njegovim osobnim prilikama (preminuo brat, roditelji i maloljetno dijete o kojem mora voditi brigu), kao niti navodima da ga po izlasku iz istražnog zatvora čeka posao, a imajući u vidu ukupnost izloženih razloga zbog kojih je nužno protiv optuženika produljiti istražni zatvor. Također nisu od utjecaja niti optuženikovi žalbeni navodi u kojima postavlja pitanje zbog čega se on nalazi u istražnom zatvoru, a neki od optuženika koji su također već kažnjavani zbog zlouporabe droga se brane sa slobode, s obzirom na to da se ocjena o opravdanosti i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora donosi se u odnosu na svakog optuženika ponaosob pa za takvu ocjenu nije od utjecaja činjenica jesu li ostali suoptuženici u istražnom zatvoru ili nisu.

 

Osim toga, niti načelo razmjernosti boravkom optuženog D. T. u istražnom zatvoru za sada nije povrijeđeno, cijeneći razmjer između težine kaznenih djela za čije počinjenje je osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se napominje da se ukupno trajanje istražnog zatvora u skladu s člankom 133. stavkom 2. ZKP/08. produljuje za vrijeme za koje je bila produljena istraga.

 

Stoga se, s obzirom na kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, svrha zbog koje je protiv optuženog D. T. produljen istražni zatvor, odnosno otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela, za sada, protivno navodima u žalbi, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza, kako to pravilno zaključuje i valjano obrazlaže i prvostupanjski sud.

 

Budući da optuženikovim žalbom nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. svibnja 2018.

Copyright © Ante Borić