Baza je ažurirana 28.11.2024.
zaključno sa NN 116/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-2771/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda mr. sc. Seniji Ledić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. iz Z., OIB:…, protiv tužene A. G. rođ. G. iz Z., zastupane po punomoćniku F. Š., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Povrv-348/15 od 21. lipnja 2016., dana 15. ožujka 2018.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Povrv-348/15 od 21. lipnja 2016. u toči II. izreke, i sudi:
Održava se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z., F. 2a, poslovni broj Ovrv-860/12 od 2. siječnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženici A. G. rođenoj G. iz Z., , OIB:.., da tužitelju Zavodu iz Z., OIB:… isplati daljnji iznos od 1.680,00 kuna (tisućušestotinaosamdeset kuna), sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi:
- na iznos od 80,00 kuna od 15. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 80,00 kuna od 15. prosinca 2011. do isplate,
kao i da tužitelju nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,31 kunu (stotinudvadesetkunatridesetjednu lipu), sve u roku od 15 dana.
II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Povrv-348/15 od 21. lipnja 2016. u dijelu točke II. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-860/12 od 2. siječnja 2013. u dijelu kojim je tužitelju određen trošak ovršnog postupka u daljnjem iznosu od 20,31 kunu.
III. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Povrv-348/15 od 21. lipnja 2016. (točka III. izreke) u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu troška tužene u dosuđujućem iznosu od 525,00 kuna sa zateznim kamatama, tako da se zahtjev tužene za nadoknadu parničnog troška i u tom dijelu odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
Pobijanom je presudom djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-860/12 od 2. siječnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženici A. G. isplatiti tužitelju na ime neplaćene premije dopunsko zdravstveno osiguranje iznos od 240,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na mjesečne iznose od po 80,00 kuna od 15. u mjesecu do isplate počevši od 15. siječnja 2010., kao i nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 17,19 kuna (točka I. izreke).
Spomenuti je platni nalog ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženoj A. G. rođ. G. isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.680,00 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine neplaćene mjesečne premije na taj iznos, kao u i dijelu koji se odnosi na isplatu troškova ovršnog postupka u iznosu 157,81 kunu te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju isplatiti tužiteljici po ovoj osnovi iznos od 525,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka zahtjev tužene odbijen (točka III. izreke). Ujedno su prvostupanjskim rješenjem punomoćniku tužiteljice dosuđeni troškovi delegacije spisa Općinskoga građanskog suda u Zagrebu u iznosu od 1.385,20 kuna na teret državnog proračuna Republike Hrvatske.
Protiv točke II. i III. izreke ove presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužena je odgovorila na žalbu tužitelja ocijenivši je neosnovanom, te je predložila žalbu odbiti.
Žalba je osnovana.
Neutemeljeno tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet je pobijanog dijela prvostupanjske presude zahtjev tužitelja za isplatu neplaćene premije dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 1. travnja 2010. do kraja prosinca 2011. u iznosu od 1.680,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tužena s tužiteljem sklopila ugovor - policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj 787511 koja je vrijedila od 14. siječnja 2010., kao ni da su sastavni dio tog ugovora i Opći uvjeti o dopunskom zdravstvenom osiguranju važećem od 7. rujna 2009. Također nije sporno ni da tužena nije platila mjesečnu premiju u iznosu od 80,00 kuna za dopunsko osiguranje za razdoblje od 14. siječnja 2010. do 14. veljače 2012. koja je prva dospjela na naplatu 14. siječnja 2010. kao niti jednu premiju koje su kasnije dospijevale u utuženom razdoblju.
U ovom je stadiju postupka sporno je li Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju od 7. rujna 2009. raskinut.
Sud je prvog stupnja ocijenio da je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju između stranaka raskinut temeljem odredbe članka XI. stavka 1. Općih uvjeta tužitelja kojim je propisano ako ugovaratelj ne plati dospjelu premiju do ugovorenog roka, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, Zavod raskida ugovor nakon tridesetog dana od dana kada je ugovaratelju urečena preporučeno pismo Zavoda kojim ga se opominje da plati dospjelu premiju. Taj rok ne može isteći prije nego što protekne 60 dana od dospijeća premija. U svakom slučaju, ugovor se raskida ako premija nije plaćena u roku od 90 dana nakon njezina dospijeća.
S obzirom da se prema odredbi članka X. Općih uvjeta premija uplaćuje unaprijed prema rokovima dospijeća iz police, a na zakašnjele premije obračunava se zatezna kamata, sud je ocijenio da ugovor između tužitelja i tužene sukladno članku XI. stavku 1. Općih uvjeta raskinut zbog neplaćanje premije istekom roka od 90 dana nakon dospijeća prve neplaćene premije tj. ugovor je raskinut dana 15. travnja 2010. što znači da je proizvodio pravne učinke tri mjeseca prije raskida dakle, u razdoblju od 14. siječnja 2010. do 14. travnja 2010. za koje razdoblje je sud obvezao tuženu platiti tužitelju ukupan iznos od 240,00 kuna za neplaćene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja za siječanj, veljaču i ožujak 2010. u iznosima od po 80,00 kuna, dok je za preostali dio zahtjeva, a radi se o dijelu koji se pobija žalbom odnosno za premije koje su nakon toga dospjele do siječnja 2012. u ukupnom iznosu od 1.680,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava.
Prema pravnom stajalištu žalbenog suda, pogrešna je pravna ocjena prvostupanjskog suda da je prema odredbi točke XI. stavka 1. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju od 7. rujna 2009. (dalje: Opći uvjeti) koji se primjenjuju od 7. rujna 2009. zbog neplaćanje premije osiguranja raskinut Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju zaključen između stranaka.
Odredbom su točke XI. Općih uvjeta određene pretpostavke za raskid ugovora, i baš na način da tužitelj kao osiguratelj raskida ugovor nakon isteka tridesetog dana od dana kada je ugovaratelju uručeno preporučeno pismo kojim ga se opominje na plaćanje dospjele premije, pri čemu taj rok ne može isteći prije proteka roka od šezdeset dana od dospijeća premije, ali u svakom slučaju ugovor se raskida ako premija nije plaćena u roku od devedeset dana od dana dospijeća.
U postupku nije ni bilo odvedeno u pitanje da tužitelj nije izjavio da raskida ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, a iz sadržaja odredbe točke XI. Općih uvjeta ne proizlazi da do raskida ugovora dolazi i bez tužiteljeve izjave. Tom odredbom nije određeno da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, pa neplaćanje dva obroka premije osiguranja predstavlja razloge za raskid ugovora od strane tužitelja. Ali da bi ugovor bio raskinut potrebna je takva tužiteljeva izjava.
Ovakvo je pravno tumačenje u skladu s odredbom članka 361. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) koja propisuje uvjete raskida ugovora po samom zakonu i situaciji kada je rok ispunjenja obveze bitan sastojak ugovora, a na čiju primjenu upućuje i odredba točke 19. stavka 2. Općih uvjeta. U konkretnom slučaju stranke nisu ugovorile da je rok ispunjenja obveze bitan sastojak ugovora, niti to proizlazi iz naravi posla, pa zato nije utemeljen zaključak suda da je neplaćenjem dvije dospjele premije osiguranja ugovor raskinut po samom zakonu.
Kako Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju nije raskinut u smislu odredbe točke XI. stavka 1. Općih uvjeta, to je pravilnom primjenom točke X. Općih uvjeta tuženik dužan tužitelju isplatiti ugovorenu premiju za cijelo ugovoreno razdoblje od 14. siječnja 2010. do 13. siječnja 2012. zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, pa tako i u razdoblju na koji se odnosi žalba.
To zato što je odredbom točke XIV. Općih uvjeta propisano da će se nakon isteka osigurateljnog razdoblja od godine dana ugovor smatrati važećim i za naredno osigurateljno razdoblje od jedne godine pod uvjetima određenim ovim Općim uvjetima, ako se osiguranik/ugovaratelj u roku od najkasnije šezdeset dana prije isteka ugovorenog razdoblja pisano ne izjasni da ne želi produljenje sklopljenog ugovora. Budući da se tužena nije izjasnila da ne želi produljenje sklopljenog ugovora, smatra se da ovaj ugovor nakon isteka razdoblja od godine dana zaključen i za naredno razdoblje od godine dana.
Stoga je tužena u obvezi platiti premije dopunskog zdravstvenog osiguranja i u iznosu od 1.680,00 kuna koji se odnose na razdoblje sporno u žalbenom postupku, a kako su stranke ugovorile način plaćanja premije mjesečno, to je tuženu trebalo obvezati na plaćanje neplaćenih mjesečnih iznosa premije osiguranja u iznosu od po 80,00 kuna sa zateznom kamatom od 15-tog u mjesecu počevši od 15. travnja 2010., pa svakog idućeg 15-tog u mjesecu, sve do isplate, i to po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.
Zbog navedenih je razloga valjalo uvažiti žalbu tužitelja i primjenom odredbe članka 373. točka 3. u vezi s člancima 457. i 451. stavak 3. ZPP-a preinačiti presudu u pobijanom dijelu te održati na snazi predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju i daljini iznos od 1.682,00 kune na ime glavnog duga sa zateznom kamatom na pojedine iznose mjesečne premije od dospijeća do isplate.
U smislu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a pobijano rješenje o ovrsi je djelomično održano na snazi i u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici troškove ovršnog postupka koji se odnose na javnobilježničke troškove odmjerene u skladu s visinom tražbine i članka 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11 i 114/12) koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u visini od 137,50 kuna. Kako je sud već dosudio pravomoćnu tužitelju iznos od 17,19 kuna, to je platni nalog održan za daljnjih 120,31 kuna, dok je u preostalom iznosu od 20,31 kunu platni nalog je ukinut te je odbijen taj dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu troška.
U Splitu 15. ožujka 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.