Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-724/09 Županijski sud u Velikoj Gorici
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-724/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tamare Dolezil, predsjednice vijeća, te Josipa Turkalja i Ankice Jakovina, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. L. iz V. G. i Đ. Ž. iz V. G., , koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u V. G., protiv tuženika-protutužitelja Grada V. G., koje zastupa punomoćnica A. Š., dipl. pravnica, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-304/07 od 28. siječnja 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2010. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-304/07 od 28. siječnja 2008. godine u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na odluku o glavnoj stvari i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''Nalaže se tuženiku Grad V. G., da preda tužiteljima L. T. iz V. G. i Ž. Đ. iz V. G., u posjed nekretninu upisanu u zk.ul. 2296 k.o. K. i to 635/5 oranica u V. P. površine 375 čhv ili 1350 m2 slobodnu od stvari i osoba u roku od 15 dana.''

 

r i j e š i o   j e

 

  1.                 Ukida se ista presuda pod točkom II. izreke, te u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na odluku o parničnom trošku, pa se za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II.              Odbijaju se tužitelji-protutuženi sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 12.212,20 kn.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja presudio je:

 

              "I. Nalaže se tuženiku Grad V. G., da preda tužiteljima L. T. iz V. G. i Ž. Đ. iz V. G., u posjed nekretninu upisanu u zk.ul. 2296 k.o. K. i to 635/5 oranica u V. P. površine 375 čhv ili 1350 m2 slobodnu od stvari i osoba, te da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 160.234,80 kuna, sve u roku 15 dana.

 

              II. Odbija se tuženik-protutužitelj sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              ''Utvrđuje se da je Grad V. G. vlasnik nekretnine označene sa kč.br. 635/5 oranica u V. P., površine 375 čhv ili 1350  m2, upisane u zk.ul.br. 2296 k.o. K..

              Nalaže se tuženima T. L., V. G. i Đ. Ž., V. G., da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda uz naknadu parničnog troška.''

 

              Protiv ove presude žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti i utvrditi vlasništvo Grada V. G.

 

              Tužitelji-protutuženi (dalje: tužitelji) u odgovoru na žalbu poriču žalbene navode te predlažu žalbu tuženika odbiti. Traže trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 12.212,20 kn.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Tuženik ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud, po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a. 

 

              Sud prvog stupnja utvrdio je:

 

-          da su tužitelji u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici kčbr. 635/5 oranica u V. P. površine 1350 m2 ili 375 čhv upisane u zk.ul. 2296 k.o. K.,

-          da je tuženik u posjedu navedene nekretnine,

-          da je na predmetnoj nekretnini sagrađeno sportsko košarkaško igralište i postavljena komunalna infrastruktura u vidu električne rasvjete,

-          da su građevinski radovi na izgradnji košarkaškog igrališta i komunalnoj infrastrukturi na predmetnom zemljištu izvedeni 1990. godine,

-          da je predmetno zemljište odlukom Skupštine općine V. G. od 3. lipnja 1981. godine preneseno u društveno vlasništvo, s time što je prijašnji vlasnik imao prvenstveno pravo korištenja u svrhu izgradnje neizgrađenog građevinskog zemljišta,

-          da u odnosu na predmetno zemljište nije nikada bilo doneseno rješenje o deposedaciji i davanju na korištenje novom korisniku,

 

Ove odlučne činjenice žalbenim navodima, a ni navodima odgovora na žalbu se ne dovode u sumnju.

 

Točno je da tuženik ničim nije dokazao da su košarkaško igralište i komunalna infrastruktura u vidu električne rasvjete izvedeni u skladu s namjenom prostora utvrđenom provedbenim planom, ali to nije odlučno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

Naime, za odlučivanje o tužbenom zahtjevu odlučno je da li je tužiteljima, odnosno njihovim prednicima prestalo pravo korištenja na predmetnom zemljištu, te da li je predmetno zemljište neizgrađeno građevinsko zemljište.

 

U slučaju faktične izgradnje objekta ne može se govoriti da je zemljište na kojem je taj objekt izgrađen neizgrađeno građevinsko zemljište sve dok objekt na tom zemljištu postoji.

 

Prema tome, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 361. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06 – dalje: ZVDSP) kada je tužbeni zahtjev usvojio, jer se ne radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

 

              Sud prvog stupnja prilikom usvajanja tužbenog zahtjeva pogrešno se poziva i na odredbu čl. 4 a Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90 i 53/90 – dalje: ZGZ), jer je navedena odredba stupila na snagu 22. prosinca 1990. godine, dakle, nakon što je već predmetno zemljište bilo izgrađeno.

 

              Sud prvog stupnja, pogrešno smatra da iz razloga što tuženik nije dokazao legalnost izgrađenih objekata, predmetno zemljište nije privedeno namjeni, naime, zemljište je privedeno namjeni u slučaju faktične deposedacije ako je na tom zemljištu do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' br. 53/90) izgrađen objekt ili izvedeni znatni radovi na izgradnji objekta, a što je u skladu i sa zaključcima sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 6. studenog 1992. godine broj: Su-318/92.

 

              Temeljem svega navedenog, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbu čl. 361. st. 1. ZV-a i odredbu čl. 4. a ZGZ-a kada je tužbeni zahtjev usvojio, pa je stoga temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

              U odnosu na protutužbeni zahtjev, sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao da li je i na koji način tuženik postao vlasnik predmetne nekretnine, pa je stoga činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

              U odnosu na protutužbeni zahtjev, odlučeno je temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

              S obzirom da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu, pa je stoga ukinuta i odluka o parničnom trošku pri čemu je potrebno istaknuti da tuženik osnovano ukazuje da vrijednost predmeta spora nakon djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva više ne iznosi 100.001,00 kn.

 

              Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. ZPP-a), pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

              U ponovnom postupku, sud prvog stupnja utvrdit će da li je i na koji način tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a nakon čega će moći ponovno odlučiti o protutužbenom zahtjevu.

 

Potrebno je naglasiti da je prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave potrebno uzeti u obzir da se tu radi o obvezno pravnom zahtjevu.

 

U  Velikoj Gorici, 3. veljače 2010. godine.

Copyright © Ante Borić