Broj: I Kž 565/16-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. O. zbog kaznenih djela iz čl. 217. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11., 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), čl. 229. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15. i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 26. rujna 2016. broj 20 Ik I-569/16-10, u sjednici održanoj 15. studenog 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika D. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbijeni su kao neosnovani, prijedlog Kaznionice u L., podnijet po službenoj dužnosti i prijedlog zatvorenika D. O., koji je osobno podnio, za uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju pet godina i jedan mjesec, koju zatvorenik izdržava zbog kaznenih djela iz čl. 217. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11., 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i čl. 229. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15. i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11).
Protiv tog rješenja žalbu je, osobno, podnio zatvorenik bez navođenja žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe se može zaključiti kako predlaže pobijano rješenje preinačiti i otpustiti ga na uvjetni otpust.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj smatra da je dosadašnji izdržani dio kazne bio dovoljan, jer je rehabilitacijski i penološki tretman na njega u dovoljnoj mjeri djelovao.
Nasuprot tvrdnji žalitelja, iz mišljenja Kaznionice u L. proizlazi kako je ostatak ne izdržanog dijela kazne prevelik u odnosu na ukupno izrečenu kaznu, a kriminalni povrat zatvorenika se, s obzirom na raniju višestruku osuđivanost, ne može isključiti. Naime, zatvorenik je do sada bio čak šest puta osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora.
U međuvremenu je protiv zatvorenika potvrđena nova optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, broj K-DO-98/16 od 5. rujna 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97.
Protiv zatvorenika je, dakle, u tijeku kazneni postupak, što je razlog za odbiti prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust, kako je to izričito propisano odredbom čl. 159.a) Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ).
Nasuprot tvrdnji žalitelja da je „... dosadašnji dio izdržane kazne dovoljan ...“ pravilno je prvostupanjski sud cijenio njegovu raniju osuđivanost u kontekstu procjene mogućeg kriminalnog povrata i činjenice da je protiv njega podignuta nova optužnica koja je potvrđena, te zaključio kako nijedna od brojnih sankcija do sada nije učinkovito djelovala. S obzirom da je ostatak ne izdržanog dijela kazne prevelik, jer kazna ističe tek 16. siječnja 2018., pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako još nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, već je radi postizanja pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne.
Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14) odbiti kao neosnovanu žalbu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 15. studenog 2016.
