Broj: I Kž 83/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M. zbog kaznenih djela iz članka 224. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. siječnja 2018. broj Ik I-720/2017-6, u sjednici održanoj 14. veljače 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. M..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je, na temelju članka 159.a točke 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje: ZIKZ), prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika M. M. podnesen po službenoj dužnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. M., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da ukine (…) rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i da donese novo s kojim mu se odobrava uvjetni otpust“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik u žalbi polemizira s mišljenjem sadržanim u prijedlogu Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika M. M. podnesenom po službenoj dužnosti, a u kojemu je vjerojatnost njegovog kriminalnog povrata procijenjena visokom. Pritom zatvorenik ističe da je radno angažiran, da je razina provedbe programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjena kao uspješna, da ima podršku obitelji te da bi se bavio posredovanjem u prometu nekretninama.

Međutim, ocjena može li se osnovano očekivati da osuđenik na slobodi neće počiniti kazneno djelo u ovom slučaju nije od značaja za odluku o prijedlogu za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti, jer je odredbom članka 159.a točke 4. ZIKZ-a izrijekom predviđeno odbijanje takvog prijedloga ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak.

Stoga, budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je protiv zatvorenika M. M. u tijeku kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem Ko-2622/13, a tu činjenicu zatvorenik žalbom niti ne osporava već je i potvrđuje, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika M. M. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. veljače 2018.