Broj: Kžm 32/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i čl. 317. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2017. broj Kvm-30/17, u sjednici održanoj 12. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba os. A. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14) odbačen je zahtjev os. A. D. za preinačavanje bez obnove kaznenog postupka (pravomoćne) presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kmp-Ov-5/12 od 10. rujna 2012. i (pravomoćne) presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-260/16 od 23. ožujka 2016.

Protiv tog rješenja žabu je podnio osuđenik putem branitelja H. K., odvjetnika iz Z., bez naznake žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvaćanjem zahtjeva „izrekne osuđeniku jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela“.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik smatra da je neosnovano odbačen zahtjev za obnovu postupka upirući na „završni dio“ odredbe čl. 53. st. 1. KZ/11 prema kojoj  „…kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao ne računajući vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.“

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Naime, ni žalitelj ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je osuđenik 26. ožujka 2015. izdržao u cijelosti kaznu zatvora na koju je bio osuđen pravomoćnom presudom  Županijskog suda u Zagrebu nakon čega je 19. veljače 2016. počinio novo kazneno djelo zbog kojeg je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nema zakonskih uvjeta za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka jer se nisu stekle okolnosti predviđene u čl. 53. st. 1. KZ/11. Ova je odredba koncipirana na način da u prvoj rečenici propisuje uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se osuđenoj osobi preinačila pravomoćna presuda bez obnove kaznenog postupka primjenom čl. 498. ZKP/08. Tek kada su ti uvjeti ispunjeni i sud objedini kazne dužan je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunati kaznu ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, kako je to određeno u nastavnom dijelu (druga rečenica) spomenute odredbe na koju, stoga neosnovano, upire žalba.

Iz navedenih je razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2017.