Broj: Kž-Us 140/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. P. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. Z. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. rujna 2017. broj Kv-I-Us-87/17 (K-Us-12/15), u sjednici održanoj 7. studenoga 2017.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba opt. Z. P., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Županijski sud u Rijeci je pobijanim rješenjem na temelju čl. 402. st. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) odredio da će se opt. Z. P. suditi u odsutnosti, u tijeku postupka koji se protiv tog optuženika vodi po optužnici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Rijeci od 24. lipnja 2013., koja je potvrđena rješenjem optužnog vijeća prvostupanjskog suda od 26. studenoga 2015. broj Kov-Us-12/13, a podneskom izmijenjena u pravnoj kvalifikaciji, pa se radi o kaznenom djelu iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. i 4. KZ/11.
Protiv prvostupanjskog rješenja podnio je žalbu optuženik po branitelju V. D., odvjetniku iz R., a predložio je da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Spis je, sukladno čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je osnovana.
U skladu s odredbom čl. 402. st. 3. ZKP/08, optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima. Dakle, da bi se donijela odluka o suđenju u odsutnosti, potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke.
Opravdano žalitelj ukazuje na to da se za sada ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda, tim više što ono sadrži i određene proturječnosti. Naime, zaključak prvostupanjskog suda da se opt. Z. P. nalazi u bijegu u suprotnosti je s konstatacijom tog suda o tome da isti optuženik ima boravište u Republici Srbiji, te da mu se zna točna adresa, na koju je, uostalom, i poslan poziv za raspravu, te je isti i dostavljen. Što se pak tiče zaključka kako opt. P. nema namjeru dolaziti na raspravu u ovom predmetu, isti se za sada ne može prihvatiti, jer je optuženik svoj izostanak s rasprave opravdao prilažući liječničku svjedodžbu, a uz žalbu je dostavio i dodatnu medicinsku dokumentaciju. Dakle, jedan izostanak s rasprave, koji je pritom opravdan, nije adekvatan činjenični temelj za zaključak o tome da optuženik nema namjeru dolaziti na raspravu u ovom predmetu.
U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno razmotriti prijedlog za suđenje u odsutnosti, pri čemu će imati na umu sve što je u ovoj odluci navedeno, te potom donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.
Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci, na temelju 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08.
Zagreb, 7. studenoga 2017.
