Baza je ažurirana 28.11.2024. 

zaključno sa NN 116/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 85/2016 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 85/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. E. zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 3. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 26. studenog 2015. broj K-28/2015, u sjednici održanoj 16. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. J. E. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 3. i 5. i čl. 36. KZ/11. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. R. K. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, a na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženik je putem branitelja D. M., odvjetnika iz O., odgovorio na žalbu i zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, opt. J. E. i branitelja D. M., odvjetnika iz O. (čl. 475. st. 2. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08-VII).

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Državni odvjetnik u žalbi prigovara ocjeni dokaza, smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti iskaz svjedoka D. D. te povezivanjem tog iskaza sa ostalim dokazima zaključiti da je optuženik svojim radnjama, nadziranjem neposrednih zlostavljača i zastrašivanjem oštećenika svojom prisutnošću, ostvario obilježje terećenog kaznenog djela.

 

Suprotno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni dokazi izvedeni na raspravi, na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

 

Pravilno je sud prvog stupnja kritičkom analizom iskaza M. B. i D. D. vjerodostojnim ocijenio iskaz M. B. budući u njegovom iskazu, kako je izveden na raspravi, protivno tvrdnji žalitelja, nema odstupanja. Pored toga, u pravu je sud prvog stupnja da se prema iskazima obojice spomenutih svjedoka opt. J. E. tijekom seksualnog zlostavljanja oštećenika nije nalazio u neposrednoj blizini, kako ga se teretilo optužbom na vratima toaleta radi zastrašivanja, već je sjedio na stolici i pušio cigaretu (svjedok D. D.) odnosno na svom krevetu i smijuljio se (svjedok M. B.).

 

Nadalje, ni iskaz oštećenika ne daje osnova za pouzdan zaključak o supočiniteljskoj ulozi optuženika pri učinu djela. U svom iskazu oštećenik opisuje razne oblike zlostavljanja kojima je bio izložen u ćeliji Zatvora u O., spominje osobu po imenu P., kojeg je „naslijedio D.“ (D. R.), koji je „počeo naređivati drugima“ što da mu rade. Opisujući seksualno zlostavljanje oštećenik govori u množini, dakle da mu je to radilo više osoba, govori da su bila „ta trojica“, da je ukupno bilo deset osoba u toj sobi. Potom govori o četvorici i o D., da su ga D. i četvorica brijali, da je D. sjedio izvan WC-a i gledao te govorio što moraju raditi, sve je bila D. ideja, D. je bio glavni, da su zlostavljanje činili i drugi zatvorenici, a na izričit upit odgovorio je da je D. R. jedan od te četvorice. Imajući na umu ovakav iskaz oštećenika, a kako nije sporno da je u prostoru WC-a u sklopu ćelije broj ... Zatvora u O. ošt. R. K. bio izložen seksualnom zlostavljanju od strane D. K., K. K. i G. I. na traženje D. R. (isti su pravomoćno osuđeni zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 3. i 5. KZ/11) to je neutemeljena tvrdnja žalitelja da zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika proizlazi iz iskaza oštećenika.

 

Prema tome, analizirajući svu dokaznu građu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nema osnova za pouzdan i siguran zaključak da je opt. J. E. počinio inkriminirano kazneno djelo, poglavito da bi njegova nazočnost u zajedničkom prostoru ćelije u kojem su uz zlostavljače (D. K., K. K., G. I., D. R.) boravili i drugi zatvorenici, imala značaj zastrašivanja u kontekstu ostvarenja bitnih obilježja terećenog kaznenog djela.

 

Slijedom izloženog, kako nije osnovana žalba državnog odvjetnika, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-VII na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08-VII odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. studenog 2017.

Copyright © Ante Borić