Broj: Kr 54/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. S., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. veljače 2017. broj K-1/2017-11 i Županijskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2017. broj Kž-198/17-3., u sjednici održanoj 21. prosinca 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev os. D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. veljače 2017. broj K-1/17-11 i Županijskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2017. broj Kž-198/17-3, osuđen je D. S. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je, temeljem čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. prosinca 2016. do 1. veljače 2017.

Osuđenik po svom branitelju T. G., odvjetniku iz Z., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) tj. zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, s prijedlogom da se "preinači presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-198/17-3 od 21. ožujka 2017. na način da se potvrdi presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1/17-11 od 1. veljače 2017.", a podredno da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati tome sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjeno sudsko vijeće.

Temeljem čl. 518. st. 4. VII Novele ZKP/08 ("Narodne novine", broj 70/17), državni odvjetnik je podnio odgovor na zahtjev osuđenika  s prijedlogom da se isti odbije.

Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

U zahtjevu se ističe da podnositelj zahtjeva, "suprotno čl. 475. st. 2. ZKP ("Narodne novine", broj 145/13)", nije pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća čime mu je onemogućeno da se dodatno izjasni o žalbenim navodima državnog odvjetnika tj. "uskraćena mu je mogućnost da eventualno stvori podlogu za donošenje drukčije drugostupanjske presude u ovom predmetu". Kako je drugostupanjski sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika i osuđeniku izrekao težu kaznu, to je povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku utjecala na presudu.

Prije svega, promašeno je pozivanje zahtjeva na povredu "čl. 475. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 145/13)" jer se ta odredba u vrijeme donošenja drugostupanjske presude (21. ožujka 2017.) nije odnosila na žalbeni postupak zbog kaznenog djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, o kakvom se ovdje radi, već je za takva blaža kaznena djela postupanje drugostupanjskog suda glede pozivanja stranaka na sjednicu vijeća bilo propisano u odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08. Tek donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku koji je stupio na snagu 27. srpnja 2017. ("Narodne novine", broj 70/17 – VII Novela ZKP/08), odredbe o pozivanju stranaka propisane su u čl. 475. st. 2., što za konkretni slučaj nije relevantno s obzirom da se pravilnost procesnih radnji procjenjuje prema zakonskim odredbama koje su vrijedile u vrijeme poduzimanja te radnje.

Međutim, neovisno o primjeni kojeg procesnog zakona se radi, drugostupanjski sud nije bio dužan pozvati okrivljenika ili njegovog branitelja na sjednicu žalbenog vijeća budući da on u roku predviđenom za žalbu, a tako niti u podnesenom odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, to nije zahtijevao.

Kako drugostupanjski sud prema čl. 475. st. 3. ZKP/08, ali niti prema čl. 475. st. 2. VII Novele ZKP/08, nije dužan na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozivati stranke koje to nisu zahtijevale niti je predsjednik vijeće ili vijeće drugostupanjskog suda smatralo da bi prisutnost stranaka bila korisna za razjašnjenje stanja stvari, to u zahtjevu istaknute povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku nisu ostvarene.

Osim toga, okolnosti koje su iznesene u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika (a koje se sada ponavljaju u zahtjevu) drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke uzeo u obzir te se na njih argumentirano očitovao. Budući da je drugostupanjski sud svoje zaključke relevantne za odmjeravanje kazne utemeljio samo na dokazima koji su bili izvedeni pred prvostupanjskim sudom, konkretno, na podacima iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, na koje dokaze se on prethodno imao prilike očitovati već pred prvostupanjskim sudom, to neobavještavanje okrivljenika o sjednici drugostupanjskog vijeća nema niti značaj povrede njegovog prava da se brani sam kako je propisano u čl. 6. st. 1. i čl. 6. st. 1. toč. c) Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Jednako stajalište zauzeto je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1068/2010 od 21. veljače 2017.

Slijedom navedenog, u zahtjevu istaknuta povreda nije ostvarena pa je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti i temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. VII Novele ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. prosinca 2017.