Broj: Kr 4/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. G. F., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. KZ/11, odlučujući o zahtjevu os. G. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 31. siječnja 2017. br. K-253/16 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. listopada 2017. br. Kž-159/17., u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev os. G. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 31. siječnja 2017. br. K-253/16 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. listopada 2017. br. Kž-159/17., proglašen je krivim os. G. F. za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci na koju je primijenjena djelomična uvjetna osuda na način da je neuvjetovani dio kazne u trajanju od osam mjeseci, a uvjetovani od preostalih devet mjeseci se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

              Protiv te presude osuđenik je putem branitelja M. D., odvjetnika iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) jer smatra da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, s prijedlogom da se prihvaćanjem zahtjeva pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 227. st. 2. i 6. KZ/11 i da mu se izrekne blaža kazna, ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da je zahtjev neosnovan, koji odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

              Zahtjev nije osnovan.

Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na navedene povrede kaznenog zakona, sadržajno prigovara utvrđenom činjeničnom stanju jer traži da se na utvrđenim činjenicama izvede drugačiji zaključak (da se prometna nesreća nije dogodila u naseljenom mjestu), pri čemu gubi iz vida činjenicu da se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio sud u pobijanoj presudi, pa je očito da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, a iz te zakonske osnove, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj izvanredni pravni lijek ne može se podnositi.

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude, a uslijed takve odluke nije osnovan niti zahtjev za odgodu izvršenja pravomoćne presude, stavljen u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 23. siječnja 2018.