Broj: Kr 84/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Osijeku od 30. lipnja 2016. broj K-1338/2015-46 i Županijskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2017. broj I Kž-399/2017-7, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2018.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev osuđenog J. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-1338/2015-46 od 30. lipnja 2016. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-399/2017-7 od 6. lipnja 2017., J. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 i kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Protiv te pravomoćne presude osuđeni J. B. je po branitelju T. F., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se poziva na povrede zakona propisane u čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) i čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da podnositelj povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nalazi u tome što smatra da je drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da se radi kaznenom djelu pokušaja teške tjelesne ozljede, budući iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da se radi o pokušaju teške tjelesne ozljede u prekoračenju nužne obrane, dok povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, osuđenik nalazi u tvrdnji da sud drugog stupnja nije odgovorio na sve žalbene navode, čime je ostvario povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je utjecala na presudu i to na način da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku na znanje.
Zahtjev nije osnovan.
Nije ostvarena istaknuta povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08, koja se odnosi isključivo na kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11. Naime, ovdje valja naglasiti da je sud na činjenično stanje za navedeno kazneno djelo i to ono i onakvo koje i kakvo je utvrdio, ispravno primijenio citirane odredbe kaznenog zakona, dok u predmetnom zahtjevu istaknuta tzv. „neizravna“ povreda kaznenog zakona, koja polemizira s činjeničnim zaključcima pobijane pravomoćne presude o pravno relevantnom činjeničnom supstratu, nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
U odnosu na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a koja se odnosi na povredu odredbi kaznenog postupka u drugostupanjskom postupku, valja naglasiti da ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena. Naime, sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. ZKP/08, a u konkretnom slučaju sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio u pogledu svih žalbenih navoda, koji se sada ponavljaju i u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Time što podnositelj zahtjeva izražava općenito nezadovoljstvo prema pravomoćnoj presudi, ukazujući da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno utvrdili činjenično stanje, osuđenik u suštini traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu zapravo ponavlja žalbene razloge, sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja, a bez uvjeta predviđenih u zakonu, budući da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu čl. 517. ZKP/08, nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.
Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.
Zagreb, 1. veljače 2018.
