Broj: Kr 10/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. N. zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. srpnja 2016. broj K-385/2016-54 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 20. rujna 2017. broj Kž-488/2016-4, u sjednici održanoj 7. veljače 2018.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. A. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. A. N. je zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Osuđenik je putem branitelja H. G., odvjetnika iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pravomoćnu presudu u pravnoj ocjeni i odluci o kazni na način da se djelatnosti za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim pod toč. 2. izreke te presude pravno označe kao jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11, te da ga se na temelju tog propisa osudi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Zahtjev osuđenika nije osnovan.
Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u pravomoćnoj presudi na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe čl. 469. toč. 4. ZKP/08 jer da je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti.
Naime, pogrešan je stav osuđenika da se u konkretnom slučaju u odnosu na kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11 radi o prividnom stjecaju jer da je u pitanju konsumpcija zbog ekskluziviteta u kojem glavno djelo iz čl. 179. a KZ/11 inkludira sporedno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
Iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude proizlazi da su inkriminirane radnje kaznenog djela nasilja u obitelji vremenski potpuno odvojene od kaznenog djela prijetnje. Naime u izreci su radnje djela iz čl. 179. a KZ/11 vremenski locirane počam od 30. svibnja 2015. jer se od tog datuma opisuju radnje koje je osuđenik poduzimao prema svojoj supruzi R. N., a sve u nakani da kod nje izazove osjećaj straha i da joj povrijedi dostojanstvo, suprotno odredbe čl. 4. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09, 14/10 i 60/10). Radi se o učestalom psihičkom i fizičkom zlostavljanu oštećenice od strane alkoholiziranog osuđenika upućivanjem pogrdnih riječi i psovki, te dana 27. lipnja 2015. kada je tijekom verbalne prepirke osuđenik oštećenicu srušio na pod i rukama joj stiskao vrat vrijeđajući joj na taj način dostojanstvo.
Međutim, radnje koje se odnose na kazneno djelo prijetnje su prema činjeničnom opisu počinjene gotovo šest mjeseci kasnije, 24. siječnje 2016., kada je prema činjeničnom opisu osuđenik oštećenici, tijekom verbalnog sukoba, rekao da će uzeti nož i isjeći ju kao repu te da će ju strpati u škrinju i da ništa drugo nije zaslužila, zbog čega je ona bila u strahu za život.
Dakle, iz izloženog nedvojbeno slijedi da se radi o dva potpuno različita životna događaja koji svaki za sebe ostvaruje obilježja različitih kaznenih djela, tako da nije u pitanju prividni već heterogeni realni stjecaj. Bez obzira što postoji određena interferencija između ovih kaznenih djela, u opisanoj pravnoj situaciji kada postoji toliki vremenski odmak između opisanih radnji jednog i drugog djela, evidentno je da se radi o dva, a ne jednom kaznenom djelu, kako to pogrešno smatra osuđenik. Stoga pozivanje osuđenika na sudsku praksu iz predmeta ovoga suda br. Kžm-47/07 i predmeta Županijskog suda u Koprivnici br. Kž-227/03 nije odlučno jer ovo pitanje pravilne ocjene ovisi o činjeničnom supstratu svakog pojedinog slučaja.
Prema tome, kako zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2018.
