Broj: Kž 71/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. P. zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2018. broj Kv-I-156/17 (K-71/15), u sjednici održanoj 21. veljače 2018.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba os. K. P.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu odbio je zahtjev os. K. P. za obnovu kaznenog postupka okončanim presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2015., broj K-71/15, preinačenoj u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2016., broj I Kž-37/16 kojima je K. P. zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2. i čl. 153. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
Protiv tog je rješenja osuđenik žalbu podnio osobno ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati i da mu se izrekne kaznu zatvora u kraćem trajanju.
Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Sud prvog stupnja je potpuno ispravno ocijenio da činjenice osuđenikovog sklapanja braka i narušenog zdravstveno stanje njega i njegove majke, premda nove okolnosti, nemaju taj značaj koji ima u vidu odredba čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 i koja bi opravdavala ublažavanje kazne.
Naime, u konkretnom slučaju, imajući u vidu izuzetnu pogibeljnost kaznenog djela koje je počinjeno prema bivšoj punici, osobi rođenoj 1934., okolnosti osuđenikove ženidbe (koja nije dokumentirana), njegovog zaposlenja te njegovo narušeno zdravstveno stanje i njegove majke, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ne bi, sve da su i postojale u vrijeme izricanja presude, utjecala na sud da osuđeniku očito izrekne blažu kaznu.
Sud prvog stupnja je u obrazloženju ispravno ukazao da iz medicinske dokumentacije koju je uz zahtjev za obnovu priložio osuđenik ne proizlazi da se radi o njegovom težem narušenom zdravstvenom stanju koje se ne bi dalo sanirati kroz zdravstvenu skrb u okviru zatvorskog sustava. U pogledu majčinog zdravstvenog stanja osuđeniku je ukazano da iz izvješća Centra za socijalnu skrb proizlazi da ona ima adekvatnu zdravstvenu skrb što se očituje u činjenici da je upućivana na rehabilitaciju u toplice.
Osuđenik u žalbi niti ne dovodi u pitanje ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja,osim što navodi da je majci potrebna njegova skrb kada se vraća iz toplica, čime niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje zaključak suda o tome da majka ima i bez njega osiguranu zdravstvenu skrb. Daljnji žalbeni navodi osuđenika koji se odnose na uspješan tijek izdržavanja kazne zatvora i okolnost da je izdržao gotovo pola kazne na koju je osuđen, nisu relevantni kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku.
Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, ovaj je drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i da nije na osuđenikovu štetu povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 21. veljače 2018.
