Broj: Kž 62/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. B. i V. F. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi istražnog zatvorenika, optuženog J. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 18. prosinca 2017. broj K-11/2017-22, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba istražnog zatvorenika, optuženog J. B..
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda je istražni zatvorenik, optuženi J. B. proglašen odgovornim zbog počinjenja stegovnog prijestupa iz članka 140. stavka 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) za koji mu je, na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. točkom 1. ZKP/08., izrečena stegovna kazna ograničenja posjeta i dopisivanja u trajanju jednog mjeseca.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio istražni zatvorenik, optuženi J. B., po branitelju, odvjetniku B. I., s prijedlogom da se „pobijano rješenje preinači na način da se obustavi izvršenje izrečene stegovne kazne“.
Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu istražni zatvorenik, optuženi J. B. kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da se, iako je „iz postupka vidljivo da se događaj odigrao u ranim jutarnjim satima kada je istražni zatvorenik V. M. probudio istražnog zatvorenika J. B. (…), uopće ne navodi na koji način“ je on to učinio, odnosno da je „ostalo neutvrđeno da li je eventualno istražni zatvorenik V. M. agresivno postupio prema istražnom zatvoreniku J. B.“, a time da „nedostaje obrazloženje tko je prvi poduzeo fizički napad, odnosno (…) da li eventualno `buđenje´ predstavlja fizički napad“.
Naime, istražni zatvorenik, optuženi J. B. je, očitujući se o djelu stavljenom mu na teret, priznao odgovornost za fizički napad na istražnog zatvorenika V. M., navevši samo da ga je ovaj probudio prilikom odlaska na zahod. Dakle, niti sam istražni zatvorenik, optuženi J. B., nije iskazao o bilo kakvom agresivnom postupku istražnog zatvorenika M. koji bi bio povod njegovog fizičkog napada, a niti iz drugih prikupljenih podataka ne proizlazi nešto takvo, pa ova žalbena tvrdnja nema nikakvog uporišta u spisu, zbog čega niti žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu istražnog zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.
Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena je žalba istražnog zatvorenika, optuženog J. B., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. veljače 2018.
