Baza je ažurirana 01.12.2024. 

zaključno sa NN 120/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 97/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 97/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ane Garačić i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. siječnja 2018. broj Kv I-14/2018 (K-18/2017), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog I. D. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv I. D. zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11., prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., protiv optuženika je određena (ispravno bi bilo produljena) primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) obveze redovitog javljanja načelniku Policijske postaje V. G. P. uprave z. ili osobi koju on odredi, po mjestu boravišta optuženika u Terapijskoj zajednici „P. p.“ u O., dva puta mjesečno, svaka dva tjedna u mjesecu, time da je o tome odlučeno voditi pisanu evidenciju, mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. zabrane približavanja žrtvama – oštećenicima A. H. i D. C. na udaljenost bližu od 100 metara te mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvama – oštećenicima A. H. i D. C. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom. Pod točkom III. izreke izvršenje mjera opreza povjereno je Policijskoj upravi z.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. D. po branitelju, odvjetniku P. R., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se mjere opreza ukinu, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. prema optuženiku te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika i dalje postoje razlozi za primjenu tih mjera pa je neosnovana žalba optuženika zbog žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Također, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da okolnosti djela koja se optuženiku stavljaju na teret, u vidu maskiranja potkapom s prorezima za oči, uporabe automatske puške i nasilnog ulaska u stan žrtve, povezane s njegovim financijskim problemima i problemima s konzumiranjem droga, ukazuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja djela, čime je ispunjena pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., neovisno o tvrdnjama optuženika da jednoj žrtvi više nema namjeru prići, a da drugu niti ne poznaje. Također, imajući u vidu neosuđivanost optuženika i njegovo javljanje terapijskoj zajednici, s pravom sud prvog stupnja ocjenjuje da će se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji moći ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Stoga, žalbene tvrdnje da se optuženik liječi, da mu je potreban mir i da se pridržava izrečenih mjera, nisu relevantne za donošenje drugačije odluke, pri čemu je potrebno naglasiti da je optuženik dužan pridržavati se izrečenih mu mjera, jer se one u slučaju nepridržavanja mogu zamijeniti istražnim zatvorom, na što je uostalom i upozoren pobijanim rješenjem.

 

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić