Broj: Kž 192/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. P. zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. ožujka 2018. broj Ik I-157/2018-5, u sjednici održanoj 9. travnja 2018.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika R. P..
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je, na temelju članka 159a. točke 3. i 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13., dalje: ZIKZ), prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika R. P., podnesen po službenoj dužnosti.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. P., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da uvaži njegovu žalbu i odobri mu uvjetni otpust.
Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) koji se u postupku odlučivanja o uvjetnom otpustu primjenjuje prema članku 44. stavku 2. ZIKZ‑a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Zatvorenik u žalbi iznosi okolnosti svog zdravstvenog stanja, tvrdi da te okolnosti u prijedlogu za uvjetni otpust nisu ni spomenute, a da zbog njegovog teško narušenog zdravlja nema opasnosti od kriminalnog povrata. Smatra da su zanemarene okolnosti vezane uz pokušaj počinjenja kaznenog djela na njegovu štetu, tvrdi da nema osam nego pet kaznenih postupaka u tijeku, u kojima još nije osuđen, pozivajući se na presumpciju nevinosti te tvrdi da po otpuštanju s izdržavanja zatvorske kazne ima osigurano boravište i financijsku potporu obitelji.
Međutim, činjenice da je zatvorenik stegovno kažnjavan za teži stegovni prijestup u posljednjih godinu dana i da je protiv njega kazneni postupak u tijeku, prema odredbi članka 159a. točke 3. i 4. ZIKZ-a predstavljaju obligatorne razloge za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a, a o takvom prijedlogu upravitelja Zatvora u Z. je u ovome predmetu slučaj. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je zatvorenik R. P. u posljednjih godinu dana stegovno kažnjen zbog težeg stegovnog prijestupa i da je protiv njega u tijeku pet kaznenih postupaka, što i zatvorenik u žalbi potvrđuje, to žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pobijano rješenje ispitao i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.
Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika R. P. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2018.
