Broj: Rev 2560/11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz P., kojega zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., protiv tuženika E. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-709/10-2 od 19. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Puli-Pola broj P-989/07-44 od 19. studenoga 2009., u sjednici održanoj 19. siječnja 2016.,
r i j e š i o j e
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 20.239,57 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 12.825,00 kn (toč. I. i II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.100,00 kn (toč. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv te presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08-dalje: ZPP) podnio je tuženik. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te preinačenje odluke o parničnim troškovima.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).
Tuženik je podnio reviziju zbog materijalnopravnih pitanja koja glase:
"Da li se uzajamni odštetni zahtjevi imalaca motornih vozila za nezgodu izazvanu motornim vozilom u pokretu ocjenjuju po osnovi krivnje?"
"Treba li krivnja imaoca motornog vozila biti na nedvojben način dokazana?"
Obrazlažući važnost navedenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana upućuje na više odluka ovog suda u kojima je izraženo shvaćanje, da sukladno odredbama čl. 178. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu, imaoci motornih vozila odgovaraju razmjerno njihovoj krivnji, a koja treba biti utvrđena na nedvojben način.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je osiguranik tuženika isključivo kriv za ozljeđivanje tužitelja u prometnoj nezgodi od 18. listopada 2006., te su nižestupanjski sudovi, koji doduše nisu naveli odredbu materijalnog prava koju su primijenili, upravo primijenili odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08 i dalje: ZOO/05), kada su ocijenivši da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastalu nezgodu, tuženika obvezali na naknadu štete koju je pretrpio tužitelj.
Stoga shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi izraženo u primjeni odredbe čl. 1072. st.1. ZOO/91, koja je podudarna s odredbom čl. 178. st. 1. ZOO/05, nije nepodudarno sa shvaćanjima izraženim u ovosudnim odlukama na koje tuženik ukazuje.
U revizijskom stadiju postupka nije dopušteno osporavati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pa budući su drugostupanjski sud nije našao nepotpunosti i nepravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, smatra se da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.
Stoga, o drugom navedenom pitanju vezanom na nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja ne ovisi odluka o sporu, pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Slijedom iznesenog, budući da navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 19. siječnja 2016.
