Baza je ažurirana 16.02.2025. 

zaključno sa NN 154/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 2560/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz P., kojega zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., protiv tuženika E. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-709/10-2 od 19. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Puli-Pola broj P-989/07-44 od 19. studenoga 2009., u sjednici održanoj 19. siječnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 20.239,57 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 12.825,00 kn (toč. I. i II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.100,00 kn (toč. III. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv te presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08-dalje: ZPP) podnio je tuženik. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te preinačenje odluke o parničnim troškovima.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

              Tuženik je podnio reviziju zbog materijalnopravnih pitanja koja glase:

              "Da li se uzajamni odštetni zahtjevi imalaca motornih vozila za nezgodu izazvanu motornim vozilom u pokretu ocjenjuju po osnovi krivnje?"

"Treba li krivnja imaoca motornog vozila biti na nedvojben način dokazana?"

 

Obrazlažući važnost navedenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana upućuje na više odluka ovog suda u kojima je izraženo shvaćanje, da sukladno odredbama čl. 178. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu, imaoci motornih vozila odgovaraju razmjerno njihovoj krivnji, a koja treba biti utvrđena na nedvojben način.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je osiguranik tuženika isključivo kriv za ozljeđivanje tužitelja u prometnoj nezgodi od 18. listopada 2006., te su nižestupanjski sudovi, koji doduše nisu naveli odredbu materijalnog prava koju su primijenili, upravo primijenili odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08 i  dalje: ZOO/05), kada su ocijenivši da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastalu nezgodu, tuženika obvezali na naknadu štete koju je pretrpio tužitelj.

 

Stoga shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi izraženo u primjeni odredbe čl. 1072. st.1. ZOO/91, koja je podudarna s odredbom čl. 178. st. 1. ZOO/05, nije nepodudarno sa shvaćanjima izraženim u ovosudnim odlukama na koje tuženik ukazuje.

 

U revizijskom stadiju postupka nije dopušteno osporavati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pa budući su drugostupanjski sud nije našao nepotpunosti i nepravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, smatra se da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

 

Stoga, o drugom navedenom pitanju vezanom na nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja ne ovisi odluka o sporu, pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

             

Slijedom iznesenog, budući da navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 19. siječnja 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu