Broj: Rev 2414/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari Đ. D. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica P., kojeg zastupa punomoćnica P. H., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-3828/10-2 od 14. svibnja 2012., kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1478/09 od 22. rujna 2010., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 8.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), nadalje, odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom (st. II. izreke), te je odlučeno o troškovima parničnog postupka (st. III. i IV. izreke).

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da se nalaže tuženiku da tužitelju plati 5.800,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.869,65 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da predmet vrati drugostupanjskom i prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Sukladno čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj reviziji stranka treba:

- određeno naznačiti pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose;

- izraziti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni;

- u smislu st. 2. čl. 382. ZPP odluka u sporu mora ovisiti o rješenju postavljenog pravnog pitanja.

Sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene jer u protivnom revizija nije dopuštena.

Tuženik je u reviziji podnio slijedeća pitanja:

1. Je li u konkretnom slučaju kada je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede uslijed kojih su bili prisutni fizički bolovi neznatnog trajanja, kao i kratkotrajan strah, i uslijed kojih su tegobe oštećenika bile minimalne, te uslijed kojih ozljeda nije bilo potrebno nikakvo specifično liječenje, niti su iste iziskivale posebne dijagnostičke postupke, pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje povrijeđeno u toj mjeri da bi opravdalo dosuđenje pravične novčane naknade? Odnosno da li neznatna tjelesna ozljeda i minimalne tegobe opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete poradi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da li povreda prava osobnosti treba biti pravno relevantne težine?

2. Da li je sud drugog stupnja u konkretnom slučaju prilikom odmjeravanja novčane naknade neimovinske štete trebao uzeti u obzir da bi tužitelj zadobio ozljedu u vidu istegnuća vratne kralježnice te svoju odluku donijeti savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, kada prilikom donošenja odluke nije ocijenio oba medicinska vještačenja, i kada svoju odluku temelji i obrazlaže na način da bi tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata za koju vještaci navode da se ne može uzročno povezati s predmetnom prometnom nezgodom?

U odnosu na prvo postavljeno pitanje

Odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 12/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

Dakle, pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade, kao i pri odlučivanju hoće li uopće dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, sud će voditi računa o okolnostima svakog slučaja, a posebno o kvalifikatornim okolnostima, jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, pa je odluka suda strogo individualizirana i ovisi o nizu elemenata konkretnog slučaja. Pri tome, ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđivanje naknade neimovinske štete, kao niti granične vrijednosti po vještacima utvrđenih kvalifikatornih okolnosti, dovoljnih za dosudu pravične novčane naknade, što znači da se objektivno teško može govoriti o mogućnosti kvantificiranja kriterija za dosudu koji bi bili primjenljivi u svim predmetima, imajući pri tome na umu i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenoga 2002. Stoga postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer pravno shvaćanje u nižestupanjskim presudama ne odstupa u mjeri od postojećih pravnih standarda kojima se rukovodi Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom dosude neimovinske štete da bi, iznimno, trebalo dopustiti tzv. izvanrednu reviziju.

U odnosu na drugo postavljeno pitanje

Što se tiče drugog postavljenog pitanja ono u svojoj biti predstavlja revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, odnosno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i kao takvo ne predstavlja određeno naznačeno pravno pitanje u smislu odredbe iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Stoga je podnesena revizija nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i odbaciti reviziju tuženika primjenom odredbe iz čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

Zagreb, 14. veljače 2017.