Broj: Gž-2942/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Luki Grgatu, u pravnoj stvari tužitelja J. o. d.d. Z., Pisarnica u S., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., protiv tuženika P. L., OIB:…, iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu br. P-1125/17., od 11. rujna 2017., 13. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda broj Pi-89/15 od 16. rujna 2015. dijelom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku da tužitelju, s osnove regresa, isplati iznos od 7.718,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (točka I.), dok je odbijen je zahtjev tužitelja za iznos od 13.000,00 kuna (točka II.).

 

Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.718,71 kuna (toč. III. izreke).

 

Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu broj Gž-3394/15 od 9. rujna 2017. ukinuta je prvostupanjska presuda pod točkama II. i III. i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud je razlučio sporne činjenice i donio presudu broj:P-1125/17 od 11. rujna 2017. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati, s osnove regresa, iznos od 13.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Prvostupanjski sud je, prihvaćajući prigovor zastare potraživanja, istaknut od tuženika, odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je nastupila zastara potraživana propisana člankom 234. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08. i 125/11-dalje:ZOO), jer da je od dana isplate štete oštećeniku (11. studenog 2011.), pa do podnošenja tužbe (4. veljače 2015.), prošlo više od tri godine (članak 215. stavak 1. ZOO).

 

Naime, tužitelj je oštećeniku A. K. isplatio iznos 13.000,00 kuna 11. studenog 2011., a iznos od 7.718,15 kuna isplatio 13. svibnja 2013.

 

Žali se tužitelj pobijajući presudu  iz svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03. 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 567/11, 148/11, 25/13, 43/13. i 89/14–dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Na žalbu  tužitelja tuženik nije podnio odgovor.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 13.000,00  kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Tužitelj potraživanje temelji na činjenici da je tuženik dana 4. svibnja 2011., u S. prouzrokovao prometnu nezgodu, tako da je upravljao osobnim vozilom reg. oz. ST … (polica osiguranja J. o. d.d.) pod utjecajem alkohola i  neprilagođenom brzinom uslijed čega nije mogao pravodobno zaustaviti svoje vozilo pa je prednjim krajem vozila udario u vozilo ispred sebe reg. oz. ST …, (polica osiguranja kod C. o.d.d.), kojim je upravljao vlasnik vozila A. K., te tako oštetio vozilo reg. oz. ST …, radi čega je tužitelj A. K. temeljem nagodbe isplatio iznos od 13.000,00 kuna dana 11. studenog 20111., a 7.718,15 kuna dana 13. svibnja 2013., odnosno  20.718,15 kuna, pa tužitelj ističe da  potraživanje potražuje s osnove regresa.

 

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku pravilno utvrdio osnovu odgovornosti tuženika  za nastanak prometne nezgode, a time i štete na vozilu A. K., a kako se tuženik nije žalio na dosuđujući dio (toč. I.), to se smatra da osnova odgovornosti tuženika nije sporna.

 

Stoga je u ovoj fazi  postupka predmet spora visina iznos od 13.000,00 kuna.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke, radi naplate iznosa od 13.000,00 kuna, iz razloga što smatra da je protekao rok zastare od 3 godine, kako to propisuje članak 234. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11–dalje: ZOO), koji propisuje da potraživanja osiguratelja iz ugovora  osiguranju zastarijevaju protekom roka od 3 godine.

 

Stajalište prvostupanjskog suda prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

U žalbi, kao i u tijeku provedenog postupka, tužitelj upire da je prvostupanjski sud  trebao primijeniti članak 225. ZOO, kojim je propisan rok zastare 5 godina, jer se u ovom slučaju radi o regresnom potraživanju, koje se temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14–dalje: ZOOP).

 

Naime, tužitelj je isplatio štetu trećoj osobi A. K., koju je tuženik u prometu prouzrokovao A. K., pa tužitelj od tuženika traži da mu isplati iznos od 20.718,15 kuna, s osnova regresa, odnosno, u ovoj fazi postupka 13.000,00 kuna. 

 

Međutim, nasuprot tvrdnjama tužitelja, međusobna potraživana između tužitelja, kao osiguratelja, i tuženika, kao osiguranika, propisana su ZOOP i Općim uvjetima osiguranja (kao sastavnice ugovora o osiguranju), te se rok zastare na međusobna potraživana primjenjuje članak 234. stavak 3. ZOO).

 

Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda  proizlazi da su tužitelj i tuženik u ugovorom odnosu osiguranja, što nije sporno među strankama, i to obveznog osiguranja prometa, te da se u ovom slučaju radi o regresnom zahtjevu osiguratelja prema svom osiguraniku iz Ugovora o osiguranju (članak 3. stavak 1. točka 2.b i članak 3. stavak 5. Općih uvjeta).

 

Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda u skladu je sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu zauzeto na sjednici Odjela od 28. kolovoza 2009. Naime, prihvaćeno je da regresni zahtjev prema vlasniku neosiguranog vozila zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine (članak 225. ZOO), jer to potraživanja nije s osnove ugovora o osiguranju budući ugovor o osiguranju nije sklopljen jer je vozilo neosigurano, dok regresni zahtjev prema vlasniku osiguranog vozila – zaključen je ugovor o osiguranju, zastarijeva protekom roka od tri godine (članak 234. stavak 3. u vezi sa člankom 215. stavk1. ZOO).

 

Stoga je valjalo temeljem članka 368. stavak  1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovan u i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 13. ožujka 2018.