Broj: Gž-2459/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. A., OIB: …, 2. G. A., OIB: … i 3. K. G. OIB.:…, svi iz V., C., svi zastupani po punomoćniku A. Đ. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. M. R. e.G. iz R. A., P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. društvu B.&p. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu od 16. svibnja 2017. pod poslovnim brojem 24 P-350/15-11, u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu od 16. svibnja 2017. pod poslovnim brojem 24 P-350/15-11.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se:

"1. Utvrdi da je:

Ugovor o kreditu broj računa 5-04.010.005 na iznos od 21.000,00 EUR-a od dana 1. lipnja 2006. ništetan

Ugovor o kreditu broj računa 5-04.010.005 na iznos od 50.000,00 EUR-a od dana 1. rujna 2005. ništetan

Ugovor o jednokratnom kreditu od dana 29. listopada 2006. na iznos od 28.000,00 EUR-a ništetan.

2. Utvrdi da je:

Očitovanje solemnizirano i potvrđeno po javnom bilježniku J. C. pod posl.br. OU-977/06 od dana 14. lipnja 2006. ništetno,

Očitovanje solemnizirano i potvrđeno po javnom bilježniku J. C. pod posl.br. OU-1485/05 od dana 26. rujna 2005. ništetno

Očitovanje od dana 3. studeni 2006. u svezi ugovora o jednokratnom kreditu od dana 29. listopada 2006. ništetno.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vrbovcu brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude i to na nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Vrbovcu kao:

kuća, dvije grade, dvorište i oranica površine od … čhv upisanih kao kčbr. … u zk.ul.br. … k.o. V..

4. Tuženik je u obvezi naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Odlukom o troškovima postupka obvezani su tužitelji nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.462,50 kuna.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tužitelji osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim je osporio žalbene navode i predložio potvrditi prvostupanjsku presudu te obvezati tužitelje da mu nadoknade trošak odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Tuženikov zahtjev za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu nije osnovan.

Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja da bi ugovori o kreditu od 1. lipnja 2006., 1. rujna 2005. i 29. listopada 2006. bili ništetni, kao i da bi očitovanja solemnizirana i potvrđena od 14. lipnja 2006., 26. rujna 2005. i 3. studenog 2006. bila ništetna, kao i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu brisanje upisanih tereta na temelju ugovora o kreditu i očitovanja koji bi bili utvrđeni ništetnim.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako su zaista tužitelji i tuženikov prednik zaključili dva ugovora o kreditu i to 1. rujna 2005. i 1. lipnja 2006.,

- kako je prema navedenim ugovorima tužiteljica 3. K. G. jamac i založni dužnik,

- kako su svi tužitelji u formi javnobilježničkih isprava dali očitovanje kojim su tužitelji 1. i 2. ovlastili kreditora da po dospjelosti može tražiti neposrednu ovrhu, dok je tužiteljica 3. dopustila upis hipoteke na svojoj nekretnini,

- kako prednik tuženika nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslove kreditirana u Republici Hrvatskoj,

- kako je tuženikov prednik imao odobrenje za poslove kreditiranja u R. A.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke za ništetnost pravnih poslova iz odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) unatoč činjenici da je zaista odredbama članak 3. do 5. Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02) bilo propisano da usluge kreditiranja smije pružati banka koja je od HNB-a dobila odobrenje za pružanje tih usluga, jer zakon o bankama izrijekom ne određuje da su pravni poslovi poduzeti bez tog odobrenja ništetni, sve i da su sklopljeni u Republici Hrvatskoj, a ugovori koje su priložili tužitelji nisu bili zaključeni u Republici Hrvatskoj.

Suprotno od žalbenih navoda prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nije nerazumljiva, te presuda sadrži jasne, logične i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

Po pravnom shvaćanju ovog suda upravo je žalba tužitelja konfuzna, jer ista prvo ističe kako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se primjenjuje hrvatsko materijalno pravo, a zatim da je sud trebao utvrditi da je tuženik poštivao prisilne odredbe vezane uz austrijsko materijalno pravo. Međutim, za ukazati je tužiteljima kako je upravo prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik, odnosno njegov pravni prednik imao odobrenje za sklapanje ugovora o kreditu na teritoriju R. A., prema tome i prema austrijskom materijalnom pravu bi sporni ugovori bili valjani pravni poslovi.

Zaključak prvostupanjskog suda kako zakon o bankama ne utvrđuje da bi poduzimanje pravnih poslova bez odobrenja Hrvatske narodne banke bilo ništetno kao pravilan prihvaća i ovaj sud, time da je glede pravnog posla zaključenog 2005. valjalo primijeniti odredbu članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91), a sve na temelju odredbe članka 1163. ZOO-a, no odredba članka 103. ZOO/91 i 322. ZOO-a su sadržajno identične, te glede ugovora o kreditu od 1. rujna 2005. bez obzira na zaista pogrešnu primjenu materijalnog prava, valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Naime, s obzirom na ostale žalbene navode valja istaći kako Zakon o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13) ne zabranjuje hrvatskim državljanima zaključivanje ugovora o zajmu ili kreditu u inozemstvu, u svojstvu dužnika.

Glede Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. 46/07 i 79/07), a koji bi se zakon primjenjivao u vrijeme zaključenja ugovora za istaći je s obzirom na žalbene navode da se tužitelji u tijeku postupka nisu niti pozivali da bi bile prekršene odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a ovaj sud ne nalazi da bi iz stanja spisa proizlazilo kako su ugovori odnosno ugovorne odredbe bile nepoštene, odnosno da bi trebalo primijeniti odredbu članka 87. citiranog Zakona o zaštiti potrošača.

Slaba mogućnost vraćanja kredita ne može predstavljati razlog za utvrđenje ništavosti ugovora, time da je posebno za ukazati tužiteljima kako bi u slučaju da se ugovori o kreditima utvrde ništavim upravo tužitelji bili u obvezi vratiti ono što su primili.

S obzirom da su ugovori o kreditu valjani, to su valjane i izjave, a posebno je za ukazati tužiteljima s obzirom na njihove žalbene navode kako je moguće izvršiti upis određenog zemljišnog prava na temelju jednostrane izjave volje, i to sukladno odredbi članka 54. stavka 1. točke b. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje u tekstu: ZZK).

Odluka o troškovima postupka je pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prvostupanjski sud nije počinio ni druge povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te na temelju odredbe članka 368. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

Odgovor na žalbu u ovom konkretnom slučaju bio je potpuno nepotrebna parnična radnja, te je stoga sukladno odredbi članka 155. ZPP-a valjalo odbiti tuženikov zahtjev za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

U Splitu 30. studenog 2017.