Broj: Gž-1174/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli-Pola, i to sutkinja Meliha Bahtijarević-Pekić, u pravnoj stvari tužiteljice L. N. iz K., OIB..., koju zastupa  punomoćnica M. P. S. odvjetnica iz K., protiv tuženika Z. U. P. iz K., OIB..., koju zastupa punomoćnica D. S., odvjetnica iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj 29 P-550/15-10 od 3. svibnja 2016., 4. prosinca 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj 29 P-550/15-10 od 3. svibnja 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužiteljici 30.000,00 kuna uvećan za zajamčenu dobit od 8,30% godišnje za razdoblje od 14. veljače 2014. do 14. veljače 2015., a od 15. veljače 2015. do isplate glavnicu uvećanu za akontaciju dobiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci, te naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako se navodi u izreci.

 

              Protiv te presude tuženica je podnijela pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi navodi da je prema odredbama Zakona o zadrugama ulog tužiteljice povezan s poslovanjem zadruge, a da je račun tuženice blokiran i ne može isplaćivati novčana sredstva, što znači ni pokrivati gubitke ni isplaćivati dobit. Ističe da ulog tužiteljice predstavlja imovinu zadruge u smislu odredbe čl. 30. Zakona o zadrugama, tužena odgovara za obveze i ulogom tužiteljice, jer je ugovorom stekla pravo raspolaganja. Smatra da je tužbeni zahtjev preuranjen, da je tužiteljica o tome obaviještena, te predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Tužiteljica nije odgovorila na podnesenu žalbu.

 

              Žalba tuženice je osnovana.

 

              Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku  (NN br. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni žalbeni navodi ne upućuju na postojanje neke od bitnih povreda postupka.

 

              Osnovan je žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa uloga u poslovanje tuženice, s ugovorenom akontacijom dobiti.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica te činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u postupku utvrdio činjenično stanje koje je smatrao dovoljnim za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, utvrdivši:

 

              - da je među strankama sklopljen 14. veljače 2014. ugovor o ulogu kojim se tužiteljica obvezala položiti kod tuženice iznos od 30.000,00 kuna, tuženica se obvezala taj iznos primiti, stekla pravo raspolaganja tim ulogom i obvezala se taj iznos vratiti prema uvjetima predviđenim pravilima zadruge i ugovorom,

 

              - da je ugovor sklopljen na vrijeme od najmanje 12 mjeseci od sklapanja ugovora, uz jamstvo tuženice da tužiteljici kao ulagaču isplati neto akontaciju dobiti u iznosu od 8,30% godišnje fiksno, a dospijeva godišnje na datum sklapanja tog ugovora, odnosno sklapanja novog,

 

              - da je na zahtjev tužiteljice za isplatu prema ugovoru, podnesen nakon proteka godine dana tuženica obavijestila tužiteljicu da je u poslovnim teškoćama i da joj se ne može isplatiti novac.

 

              Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica svoja sredstva kod tuženice uložila radi stjecanja dobiti, da je novac uložen na rok od 12 mjeseci, koji je protekao s danom 14. veljače 2015., ocijenio je da prema sadržaju sklopljenog ugovora tuženica ima obvezu isplatiti tužiteljici ulog sa zajamčenom dobiti, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

 

              Zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti, jer njegova pravilnost, barem za sada, ne proizlazi iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Naime, ugovor o ulogu među strankama sklopljen je na temelju odredbe čl. 32. Zakona o zadrugama (NN br. 34/11, 125/13, 76/14 – dalje ZZ), kojim je uređeno pitanje uloga osobe koja nije član zadruge, a koja određuje da novčani iznos kao ulog u zadrugu može unijeti i osoba koja nije član zadruge, ali je zainteresirana za njezino poslovanje (st.1.), da se unos, povrat i prijenos uloga na drugu osobu i druga pitanja reguliraju pravilima zadruge i ugovorom zadruge i ulagača (st. 2.), te da je uloge osoba koje nisu članovi zadruge, zadruga dužna posebno voditi u poslovnim knjigama (st. 3.).

 

              Pitanje ulaganja u zadrugu osobe koja nije član zadruge uređeno je na isti način i odredbom čl. 31a. Pravila braniteljske udruge (tuženice), tako da je tom odredbom uređeno da novčani iznos kao ulog u zadrugu može unijeti i osoba koja nije član zadruge, ali je zainteresirana za njezino poslovanje (st. 1.), da se unos, povrat i prijenos uloga na drugu osobu i druga pitanja reguliraju ugovorom zadruge i ulagača (st. 2.) te da je uloge osoba koje nisu članovi zadruge zadruga dužna posebno voditi u poslovnim knjigama (st. 3.).

 

              Odredbom čl. 32. Pravila određeno je da se na članske uloge ne obračunava i ne plaća kamata (st.1.), te da se zadrugarima može isplaćivati akontacija dobiti u postotku koji je određen odlukom upravitelja, a ovisi o visini i broju zadužnih udjela, te u roku na koji zadrugar stječe zadružne udjele; to su privilegirani zadrugari, a jamči im se isplata dobiti određene u potvrdi o zadružnom udjelu i pristupnoj izjavi (st.2.).

 

              Kako je ugovorom sklopljenim između stranaka, na kojem tužiteljica temelji svoj zahtjev u ovoj parnici, ugovorena isplata akontacije dobiti, koja se prema odredbi čl. 32. Pravila isplaćuje privilegiranim zadrugarima, a koja isplata nije Pravilima određena za ulagače koji nisu članovi zadruge, u postupku je trebalo utvrditi stvarni status tužiteljice u smislu stjecanja svojstva zadrugara, što je uređeno odredbama čl. 20., 21. i 23. Pravila, a u vezi s tim i način i mogućnost istupanja iz zadruge u smislu odredaba čl. 24. do 28. Pravila.

 

              To znači da je u postupku bilo potrebno utvrditi je li tužiteljica potpisala pristupnu izjavu i u kojem svojstvu, na koji način se vodio ulog tužiteljice u poslovnim knjigama, o čemu bi ovisila mogućnost isplate uloga, a posebno isplate zajamčene dobiti, a da bi mogao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je trebao ocijeniti i valjanost sklopljenog ugovora među strankama, njegovu pravnu prirodu i posljedice.

 

              Budući da je tuženica pravna osoba, koja se prema odredbi čl. 9. st. 2. ZZ upisuje u sudski registar sukladno propisima o sudskom registru, ona svoje financijsko poslovanje mora voditi u skladu s financijsko-računovodstvenim propisima, tako da je i sklapanje ugovora o ulaganju u zadrugu, na kojem tužiteljica temelji svoj zahtjev, moralo biti evidentirano na odgovarajući način, što je u postupku bilo potrebno utvrditi.

 

              Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica svoja sredstva uložila kod tuženice radi stjecanja dobiti, što bi bilo protivno odredbi čl. 57. Zakona o kreditnim institucijama (NN 159/13, 19/15, 102/15 – dalje ZKI), kojim je propisano da depozite i druga povratna sredstva od javnosti u Republici Hrvatskoj ne smiju primati druge osobe osim osoba iz čl. 56. tog zakona, a to su kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili kreditne institucije države članice, te podružnice kreditne institucije koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje bankovnih usluga, a prema odredbi čl. 7. st. 1. ZKI primanje depozita i drugih povratnih sredstava od javnosti je bankovna usluga.

             

              Ukoliko bi prema zajedničkoj namjeri stranaka, što bi sud trebao ocijeniti iz činjenica utvrđenih u postupku i tumačenjem ugovora u smislu čl. 319. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO), zaista bila riječ o depozitu, a ne o ulogu u zadrugu radi zainteresiranosti tužiteljice za poslovanje zadruge, takav ugovor bi bio ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO, jer je protivan prisilnom propisu, a obveze koje bi nastale kao posljedice ništetnosti tako sklopljenog ugovora bilo bi potrebno procjenjivati prema odredbi čl. 323. ZOO.

 

              Kako je svoj zaključak da je tužiteljica sredstva uložila kod tuženice radi stjecanja dobiti, odnosno da je položila novac uz ugovaranje zajamčene dobiti (kamate), prvostupanjski sud donio polazeći od pogrešnog pravnog pristupa da tuženica može sklapati ugovore o depozitu, propustio je utvrditi sve činjenice potrebne za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu, a radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno je održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom, žalba tuženice je na temelju čl. 370. ZPP prihvaćena, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi status tužiteljice, utvrdit će vodi li se njen ulog posebno u poslovnim knjigama tuženice, na koji način je pristupila u zadrugu, kakvu pristupnu izjavu je potpisala, na temelju koje odluke je u ugovor uneseno jamstvo isplate dobiti, jer o svemu tome, kao i o drugim činjenicama čije utvrđenje se ukaže potrebnim, ovisi osnovanost tvrdnje tuženice da ulog tužiteljice predstavlja imovinu zadruge u smislu čl. 30. ZZ, a u vezi s tim i mogućnost istupanja iz zadruge te isplate uloga, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

U Puli-Pola 4. prosinca 2017.